Nakon godina prilične suše Apotekari su složili momčad s kojom se nadaju boriti za svoj prvi naslov prvaka, ali opći je stav da je španjolska legenda ipak najzaslužnija za zaokret i uspon. U godinu dana, otkako je došao u Leverkusen, Xabi Alonso je podigao momčad te osvojio srca i navijača i analitičara.

Jasno, nisu ostali imuni ni lovci na nove trenerske i igračke zvijezde. Alonso nije dobro ni zagrijao klupu Bayera, a već su ga praktički preselili tamo gdje je stekao dio svoje igračke slave, u Real Madrid. Nema veze što tamo još uvijek čvrsto sjedi Carlo Ancelotti, sve je 'isplanirano': čim završi ova sezona, Alonso bi trebao sletjeti na Santiago Bernabeu i preuzeti najtrofejniji europski klub.

Doduše, zasad je to račun bez krčmara, pa se Bayer baš ne želi odreći trenera čija je plaća danas druga po visini u Bundesligi, navodno šest milijuna eura godišnje, i od kojeg očekuju još puno. A ni sam Alonso ne želi se uključivati u spomenuti plan, uživajući u novostečenoj reputaciji jednog od najzanimljivijih novijih trenerskih imena. Inače, kao njegova konkurenta za mjesto trenera Reala spominje se Talijana Roberta De Zerbija, a on je danas u Brightonu.

'U našoj igri primjećuje se ozbiljnost i zrelost koji odražavaju Xabijevu osobnost. On je prirodno kompetitivan i pobjednik. Donio je momčadi borbeni pristup i ratnički duh', izjavio je nedavno za The Athletic sportski direktor Bayera Simon Rolfes. Nakon prvih šest kola, posebno nakon neriješenog rezultata na gostovanju protiv Bayerna, Bayer svi proglašavaju najuravnoteženijim i najsamouvjerenijim timom u Bundesligi.

Rolfes, a i mnogi drugi, uzimaju dvoboj protiv Monaca u četvrtfinalu Europske lige u veljači kao prekretnicu. Klub kojem se godinama rugaju da pada u ključnim trenucima izborio je pobjedu na penale i ušao u polufinale. Ni poraz od Mourinhove Rome u polufinalu nije im poremetio ponos.

Učio je i upijao znanje od Guardiole, Mourinha, Ancelottija, Beniteza...

Kako je zaključeno u opširnoj analizi Athletica, Alonso je svoju trenersku filozofiju razvio od trenera u čijim je momčadima igrao. A igrao je pod najvećima: Pepom Guardiolom, Joseom Mourinhom, Carlom Ancelottijem, Rafaelom Benitezom. Prvo je stabilizirao obranu, koncentrirao se na igru punu kontranapada. Ove godine su još napredovali, Bayerov nogomet je postao vrlo gledljiv, po mnogima najbolji u prvoj njemačkoj ligi, a ključna riječ postala je posjed.

Oni koji ga prate kao trenera ističu da je tu filozofiju počeo razvijati na svom prvom trenerskom poslu, u vođenju B momčadi kluba u kojem je počeo i igračku karijeru, Real Sociedadu. Prvi put u 60 godina doveo je drugu momčad 'malog Reala' u drugu španjolsku ligu, s momčadi čiji je prosjek godina bio nešto viši od 21 godinu. A s lakoćom su postizali sedamdesetak posto posjeda lopte.

U Bayeru su se rezultati - uz dobro uklopljena pojačanja - poklopili s porastom posjeda i napadima prepunim dodavanja, više nego kod ostalih momčadi u Bundesligi. Istodobno, uzletom je popravljeno raspoloženje i u klupskim uredima. Dosad se uvijek smatralo da raditi u Bayeru znači opuštenost, bez pritiska pobjeda. Alonso im je - svjedoče o tome zaposlenici u raznim medijima - donio dosad nedostajuću glad za uspjehom.

Video s treninga Bayera koji je nedavno procurio govori da itekako pomaže to što je Alonso i dalje najbolji igrač na terenu, šest godina nakon umirovljenja. Naveliko se piše o njegovim 50-metarskim dijagonalama, dodavanjima naprijed koja prolaze druge igrače kao da je lopta nevidljiva ili pak odličnoj fizičkoj spremi. Srećom, to radi tako da ne dovodi u neugodnu situaciju druge igrače.

Odlično slaže s upravom Bayera

Jednostavno, on samo nastoji u praksi pokazati ono što je zamislio, kao da crta varijante na tabli. Igrači ga vole i zbog toga što im daje dva slobodna dana svaki put kad dobro odigraju.

Usput se odlično slaže s upravom, svojim sunarodnjakom, predsjednikom Fernandom Carrom i sportskim direktorom Rolfesom, koji mu je generacijski blizak. Sudjeluje i u odlukama o transferima. Prodaja Mousse Diabyja Aston Villi za 60 milijuna eura omogućila im je ulaganje u nekoliko iskusnih igrača koji su nadopunili momčad mladih talenata, primjerice Xhaku, Hofmanna, Bonifacea...

Kad je dolazio u Bayer, Alonso je očito iskoristio saznanja iz svog igranja za Bayern od 2014. do 2017. i nakon tri godine treniranja Real Sociedada B odlučio se za klub koji njeguje napadački nogomet, prilično je bogat i dolazi iz grada u kojem nema medijske buke. Idealno mjesto za mladog trenera, a u Bayeru su očito znali što rade kad su igračkom velikanu, ali trenerskom anonimcu, dali takvu priliku. Kad je stigao, Bayer je bio predzadnji na ljestvici nakon osam prvenstvenih kola. Do kraja sezone stigli su do šestog mjesta i do spomenutog polufinala Europske lige.

Sad jedino ostaje pitanje koliko će se Alonso zadržati u Leverkusenu, hoće li odoljeti signalima iz Madrida, iz jednog od klubova u kojem je postigao zvjezdani status. Rolfes je siguran da hoće ili se bar ne obazire na glasine nakon što je Alonso produžio ugovor do 2026.

'Ne zanimaju me glasine o našim igračima i trenerima. Ako su dobri i uspješni, drugi će ih zapaziti. Već u travnju se naveliko govorilo da će Alonso već ovo ljeto otići, ali to se nije dogodilo', rekao je sportski direktor za Athletic. Bude li doista stigla ponuda iz Reala, vjerojatno neće zadržavati svog trenera, no od Alonsa dosad nisu stigli nikakvi signali da bi želio otići, jer u ovako ranoj fazi sezone ne želi govoriti o onome što će biti kad ona završi.

'Real Madrid? Idemo korak po korak'

'Real Madrid? Idemo korak po korak. Sad sam ovdje i jako sam sretan, a vidjet ćemo što će budućnost donijeti. U nogometu ne možete razmišljati na srednje ili duge staze, jer gubite fokus na ono što se događa sada. Razmišljam jedino o ovome što sad imam', izjavio je za Marcu, iz koje su i krenule priče o transferu.

A ni iz Reala ništa službeno ne stiže, osim ako baš oni nisu stvorili glasine za privlačenje igrača koji je na Bernabeuu ostavio veliki trag, igrajući i pod komandom Ancelottija u njegovom prvom mandatu u Realu. Kasnije su u istom odnosu bili i u Bayernu. Zanimljiva je i izjava talijanskog trenera u Madridu da bi volio da Alonso dođe u Real - 'jednog dana'. Ancelottiju ugovor istječe na kraju ove sezone, već ga se najavljivalo kao budućeg izbornika Brazila i štošta je moguće. Osim toga, nije isključeno ni zanimanje nekih drugih klubova. Govorilo se tako o angažmanu u Tottenhamu, no onda je potpisao novi ugovor i ostao u Bayeru.

Priča o Alonsu i eventualnoj selidbi tako se nastavlja, a sigurno će se nastaviti kako sezona bude odmicala, pogotovo ako Bayer i dalje bude igrao kao do sada. Ispada da se o njemu više piše danas nego dok je igrao, a imao je nevjerojatnu karijeru u kojoj je osvojio sve što jedan igrač može osvojiti i postao jedna od legendi svakog kluba u kojem je bio, a da nikad nije imao status globalnih megazvijezda. Takva je sudbina zadnjih veznih, čak i kad se zovu Xabi Alonso. Ironično, bilo je dovoljno da zareda s nekoliko pobjeda kao trener i da se pojavi jedna glasina o zvučnom transferu pa da njegovo ime preplavi medije.

Nogometni geni i nogomet u žilama

A moguće da nikad nigdje nije bilo igrača koji je toliko skoro genetski predodređen za veliku karijeru. Naime otac Periko dva je puta osvojio titulu prvaka Španjolske s Real Sociedadom i jednom s Barcelonom, a u reprezentaciji je skupio 21 nastup, među ostalim i na Svjetskom prvenstvu 1982. Brat Mikel također je nogometaš, a drugi brat Jon nogometni je sudac. Očito, poznavanje igre zapisano mu je u DNK-u.

Xabier Alonso Olano rođen je 1981. u gradiću Tolosi, ali je rano djetinjstvo proveo u Barceloni, gdje mu je tada igrao otac. Nakon preseljenja u San Sebastian počinje njegov interes za nogomet, potaknut očevim primjerom, ali i prijateljstvom s današnjim trenerom Arsenala Mikelom Artetom. Njih dvojica razdvojili su se kad je Arteta otišao u Barcelonu, a Alonso u Real Sociedad, gdje mu je društvo pravio brat Mikel. Od malih nogu želio je igrati kao defanzivni veznjak jer mu je - opet pod očevim utjecajem, možda i genetski - uvijek bilo draže dodati nego pucati na gol. Uz kratku posudbu Eibaru, s Real Sociedadom došao je do drugog mjesta u La Ligi u sezoni 2002./2003., a za veliki napredak u igri najviše može zahvaliti treneru Johnu Toschacku. Legendarni engleski centarfor napravio je poseban režim treninga za svog ljubimca.

Za razliku od mnogih drugih španjolskih nogometaša, put ga nije vodio prema Realu ili Barceloni, nego u Premiership, možda i pod Toschackovim utjecajem. Kao igrač Liverpoola od 2004. do 2009., gdje je prešao za tada velikih 10,5 milijuna funti, osvojio je Ligu prvaka već u prvoj sezoni, a u finalu protiv Milana postigao je izjednačujući gol. Kasnije je još u riznicu dodao FA Cup i engleski superkup, odnosno FA Community Shield te europski Superkup. Zanimljivo, nije mu to prvo iskustvo na Otoku, kao petnaestogodišnjak je tamo bio na učeničkoj razmjeni i usput igrao gaelic, keltsku, odnosno irsku verziju nogometa.

'Zaobilaznim' putem ipak je stigao do Reala, ovoga puta za 30 milijuna funti. U pet sezona dodao je kolekciji trofeja još jednu Ligu prvaka te svoj prvi naslov nacionalnog prvaka, uz dva španjolska kupa i superkup. A onda se opet otisnuo u pečalbu, ovoga puta u Bayern, jer je imao veliku želju igrati u momčadi koju trenira Pep Guardiola.

'Želio sam otkriti u čemu je njegova tajna. Pep ima neuništiv prirodni entuzijazam. Nogometna sezona je duga, ali sve do samog kraja čini se kao da nikad nije umoran, uvijek je spreman i budan. Igračima to daje još nekoliko metara u nogama kad je najpotrebnije', opisao je jednom velikog Katalonca, a po svemu sudeći - u Bayeru slijedi baš tu filozofiju.

U Münchenu je Alonso stekao istinski kultni status. Kad se s 35 godina povukao, za sobom je imao tri uzastopne titule prvaka Bundeslige te po jedan njemački kup i superkup. Reprezentativna karijera još mu je impresivnija - kao dijelu one slavne generacije Furije koja je uzela dvije europske titule (2004. i 2008.) te 2010. postala svjetski prvak. Do umirovljenja 2014. skupio je 114 nastupa, što ga je dovelo na osmo mjesto svih vremena. Nije kratka ni lista pojedinačnih trofeja: španjolski igrač godine, najbolja momčad Eura 2012., najbolja momčad Lige prvaka 2013./2014. itd.

Može li se i hoće li se taj niz nastaviti i u trenerskom dijelu karijere? Odlazak u Real povećao bi mogućnost skupljanja novih trofeja, no pravi bi izazov za svakoga tko je Alonsovog kova bio poneki pehar u Bayeru. Zamislite da legenda Bayerna prekine dominaciju kluba kojem je toliko dao i donese suparnicima prvu titulu prvaka Bundeslige...