Proces sastavljanja britanskih rukometnih reprezentacija za Igre započeo je odmah po završetku Igara u Pekingu, kad su domaćini odlučili prepisati recepturu Kineza i popuniti rupe u za njih 'deficitarnim' sportovima. Novine su preplavili oglasi u stilu 'Visoki ste najmanje 165 (žene) ili 180 (muškarci), snažni ste i želite nastupati na Olimpijskim igrama? Javite se.' Interes je – navodno – bio velik, a djevojke s najboljim atletskim predispozicijama poslane su na obuku u Dansku i Norvešku, kod tamošnjih iskusnih trenera. Mušku reprezentaciju trenira Dragan Đukić, bivši trener makedonske reprezentacije i europskog prvaka Pick Szegeda, koji je igrače vodio na posljednja dva europska prvenstva radi stjecanja iskustva, no nakon Igara odlazi s tog mjesta.

Neke rukometašice se žale kako su u obitelji naišle na nerazumijevanje i pitanja u stilu 'tek si završila srednju školu, što ti sad u životu treba četiri godine treniranja nekog sporta za koji nitko ne zna, i to u Skandinaviji'. Dodatni udarac doživjele su 2009. kad su srezani troškovi priprema, pa su djevojke i mladići ostali bez dotada solidnih džeparaca od 50-ak funti (oko 450 kn) dnevno.

U razgovoru za The Guardian, ponajveća zvijezda reprezentacije, Holly Lam-Moores, sadašnja igračica danskog Viborga, prisjeća se tih dana riječima: 'Netko je očito morao obaviti taj prljavi posao. Tko zna, možda za 20 godina budemo osvajali medalje, pa ćemo se ponositi kako smo mi to započele.' Prisjeća se i kako je prijateljima i obitelji objašnjavala kako rukomet izgleda: 'To vam je nešto između košarke i nogometa, ili nešto kao vaterpolo u dvorani… Nije išlo. Na koncu sam im rekla da odu na YouTube i pogledaju o čemu je riječ.'

Sudeći po polusatnim uvodima u utakmice, tijekom kojih se na video beamovima objašnjavaju pravila rukometa i karakteristični potezi, rijetko tko u publici je uistinu otišao na YouTube nešto naučiti. Igra Britanaca i Britanki i tehnički i rezultatski djeluje vrlo skromno – najblaži poraz u muškom rukometu iznosio je -11 od Argentine, a u ženskom -12 od Crne Gore. Ipak, publika vrišti i diže se u 'olu' u najmanju ruku kao da je na terenu Andy Murray, a svaki pogodak se proslavlja kao olimpijsko zlato.

'Super stvar kod rukometa je što svako malo padaju pogoci. Vaše cure su odlične, naše se trude. Ne znamo pravila, ali srčano navijamo', kaže nam nakon utakmice Hannah, vatrena navijačica britanske reprezentacije. Njezina kolegica Jill dodaje: 'Kad bih sad bila u srednjoj školi, sigurno bih trenirala rukomet. Zamislite, princeza Kate bi sada gledala mene, a ne Murraya.'

Činjenica da je princeza odabrala rukomet umjesto tenisa još je jedan kuriozitet koji pokazuje novo lice onoga što je Tony Blair nekada (doduše, u krivo vrijeme i s lošom realizacijom) zamislio kao 'cool Britannia'. Aristokratski sportovi poput pola ili kriketa u drugom su planu, a Britanija osvaja svoja prva zlata u gimnastici, te sramežljivo, ali s velikom vjerom u bolju budućnost, kreće stvarati i rukometnu budućnost. Neka im je sa srećom…

Navijačica Velike Britanije na rukometnoj utakmici protiv Hrvatske