Što se točno dogodilo u utakmici koju su brazilske legende u naglašeno veteranskom ritmu dobile 6:4 - teško je odrediti. Režimski mediji su u naslove i uvodnike stavili da je dva gola za Grozni zabio čečenski predsjednik Ramzan Kadirov. Potonjeg, inače, u Rusiji i međunarodnoj zajednici već godinama optužuju za teške zločine, ubojstva političkih protivnika, sustavno kršenje ljudskih prava i upravljanje organiziranim kriminalom. Taj bivši islamistički pobunjenik danas je poznat po obećanjima da će 'Čečenija na izborima glasati 100 posto za Putina i Medvedeva'.

Tko je i na kakav način gazda u Čečeniji, zorno je pokazala i ova nogometna revija u kojoj je, pored Lothara Mattahausa, Ruuda Gullita i niza ruskih veterana u ekipi Groznog, penale pucao - Ramzan Kadirov.

Neki 'zlonamjerni' mediji javljaju punu istinu: predsjednik je fulao čak dva penala (tko zna koliko su ih jadni Brazilci morali napraviti i suci dosuditi u tom prijateljskom ogledu, odigranom otprilike u drugoj brzini). Kadirov je kasnije izjavio da je Brazil 'ipak još jednom dokazao da je najbolja momčad na svijetu'. Doista, ako ih Ramzan Ahmadovič nije uspio nadigrati, onda mora da su najbolji...

Osim mlađahnog čečenskog predsjednika, na teren je istrčao lokalni premijer i cijela svita mjesnih moćnika. Kadirov tvrdi da su svjetski prvaci i ponajveća imena nogometa iz 90-ih godina stigli u Čečeniju 'zbog poštovanja prema čečenskom narodu'.

'Zlonamjerni' mediji pitaju se koliko je u toj terorizmom, pljačkama i nezaposlenošću iznurenoj zemlji koštalo poštovanje kojim se hvasta lokalni donator kruha i igara. Brazilski nogometaši sletjeli su u Grozni svega nekoliko sati prije meča, a poslije zadnjeg sučevog zvižduka vjerojatno su učinili sve da što prije otperjaju na neko sigurnije mjesto.

I premda krajnji rezultat doista nije važan, bode u oči gorka alegorija: da je čečenski velmoža bio samo malo manje zaljubljen u vlastiti kult ličnosti, možda bi krajnji rezultat bio remi. A to bi već bilo sasvim blizu poruci i iz utopističke slike Terek-Chelsea, djelu poznatog ruskog suvremenog slikara rođenog u Groznome, Alekseja Kallime: poruka o nekoj drugoj Čečeniji, onoj kakva bi mogla biti.