Ime: Zinedine Yazid Zidane
Reprezentacija: Francuska
Pozicija: vezni
Svjetska prvenstva: 1998, 2002, 2006.
Naslovi: 1

'Činilo mi se da bih si polomio kukove kada bih pokušao oponašati njegove driblinge', prisjetio se jednom Aljoša Asanović koji je s jedva punoljetnim maestrom iz Marseillea dijelio svlačionicu u Cannesu početkom 90-ih. Osam godina kasnije ponovno su se susreli, ovog puta na suprotnim stranama u polufinalu Coupe du Mondea: maestro je tada već bio nepotvrđeni gazda svjetskog nogometa. Nakon što je 'Asan' proigrao Šukera za 1:0, a Thuram rapidno izjednačio, Zidane je 'poludio': tukao je po Ladiću iz teške artiljerije, drugi gol titrao je u zraku, a zabio ga je opet Thuram.

U finalu je Zidane zabio dva, i to, za promjenu, glavom, torpediravši neprepoznatljivi Brazil s nezdravim Ronaldom. Dvije godine kasnije Tricolori su uzeli i Euro. Lucidnom, a odgovornom nogometu Zinedinea Zidanea nije se mogla pronaći zamjerka niti se nazrijeti granice. Započela je era koju je briljantno opisao Igor Bišćan ustvrdivši da taj čovjek na terenu izgleda 'kao tata koji si nedjeljom poslije roštilja s djecom špana u dvorištu'.

No u Južnoj Koreji 2002. uslijedilo je teško razočaranje: razvikani Frančezi bez ozlijeđenog Zizoua izgubiše od Senegala i remiziraše s Urugvajem, da bi povratkom ključnog igrača izgubili i od Danske te napustili Mundijal bez ijednog zabijenog pogotka!

Po zvjezdanoj momčadi zapljuštale su krtike, no Zidaneu, trostrukom Fifinom igraču godine, uglavnom su upućivani hvalospjevi. Kada je obznanio da će se nakon SP-a u Njemačkoj oprostiti od aktivnog nogometa, svjetska javnost stala je na njegovu stranu. Lekcije koje je sin alžirskih imigranata rođen u Marseilleu podijelio Brazilcima, Španjolcima i ostalim (ne)sretnicima koji su direktno svjedočili njegovom labuđem pjevu priskrbile su mu trofej najboljeg igrača turnira - prije finala.

A u velikom finalu protiv Italije opet je bio maestralan, mada će neki reći da je prvi put 'na onu stranu uma' zavirio još izvodeći penal. Protiv ponajboljeg vratara svih vremena Buffona išao je na marifetluk: potkopao je loptu, koja je se od prečke 'hurstovski' odbila okomito: neki su pomislili da je promašio. Premda se radilo o centimetrima, on je, međutim znao da je zabio, i u tom trenutku djelovao je nadnaravno. Kao da je to njegova utakmica, njegovo prvenstvo, kao da sve sam kontrolira.

Tim veći bijahu šok i nevjerica publike kada se projektirani nasljednik Maradone i Pelea od Zizoua pretvorio u Zazuna – onog magarčića iz crtića 'Vitezovi orijenta' koji podivlja i počne razbijati oko sebe kad ga netko potegne za rep. A za rep je Zizoua potegao prljavac Materazzi uvrijedivši mu sestru, pa ga je Marsejac golemog iskustva, ali očito i vrele alžirske krvi, opalio glavom i zaradio crveni karton. U velikom finalu Mundijala, zadnjoj utakmici karijere! Meč je nakon produžetaka otišao u penale i naposljetku je prevagnula Italija (5:3).

Bez obzira na sve, mjesto u deset najvećih definitivno mu pripada, barem po našem izboru. Danas živi u Madridu i radi kao specijalni savjetnik predsjednika Reala Florentina Pereza. Dvojica od četvorice sinova igraju u omladinskom pogonu.