Ta Direktiva obvezuje internet trgovce sa sjedištem u EU da, između ostaloga, moraju prihvatiti povrat robe u roku 14 dana od prodaje, bez da im kupci objašnjavaju zašto su je vratili.

Troškove povratne dostave, ukoliko nije drugačije dogovoreno u trenutku kupnje, snosi trgovac, a trgovci sa sjedištem u EU moraju davati jednoznačnu informaciju o svim troškovima kupnje. Svaki tzv. 'skriveni trošak' kupac mora izričito odobriti.

'U okolnostima kada je čak 62 posto građana EU prilikom online kupovine zabrinuto oko mogućnosti da budu prevareni, Direktiva nudi veliki iskorak koji je nužan za procvat online trgovine.

Procjenjuje se da bi povećanje e-trgovine za samo 10 posto dovelo do porasta BDP-a za 1,7 posto na razini EU. Zato Komisija mora činiti sve u svojoj moći da osvijesti potrošače o njihovim pravima i da im olakša snalaženje na tržištu te s druge strane, pomogne trgovcima koji poštuju prava potrošača', rekla je Borzan, inače zamjenska članica u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta.

Prosječnom potrošaču je vrlo teško odrediti ima li online trgovac sjedište u EU. Čak ni web stranice s domenom .eu, .hr ili pak co.uk ne jamče europsku lokaciju trgovca i zbunjuju potrošače.

'Zato sam u zastupničkom pitanju predložila Europskoj komisiji razvoj sustava certificiranja sigurnih online trgovaca. Trgovci koji posluju prema Direktivi i imaju sjedište unutar EU bi trebali imati jedinstvenu i lako uočljivu oznaku na stranici.

Time bi potrošači sigurnije kupovali, a trgovci unutar EU-a koji poštuju pravila zaštite potrošača bili privilegiraniji u odnosu na one iz, primjerice, Švicarske, Kine i drugih zemalja.

U prilog ovoj inicijativi govori i podatak Europske komisije da se samo prilikom kupovine digitalnih sadržaja potrošače godišnje ošteti za 64 milijarde eura', objašnjava Borzan.