U odgovoru MZOS-a ističe se da financiranje znanosti u 2013. ne samo da nije smanjeno, već je i povećano. Tekst vam prenosimo u cijelosti.

Hrvatska Vlada i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u potpunosti su svjesni činjenice da je znanost jedan od glavnih pokretača napretka države. Podupiremo tvrdnje rektora Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Alekse Bjeliša kako Hrvatska nema drugog puta nego da napredak istraživanja postavi kao glavni prioritet svog strateškog razvoja. Upravo iz tog razloga ovo je Ministarstvo i u vrijeme teške ekonomske situacije u zemlji za znanstveno istraživačku djelatnost i tehnologijski razvoj u ovoj godini izdvojilo 1.071.278.209 kuna, dok su planirana sredstva za iduću godinu 1.060.100.891 kuna.

Odbacujemo tvrdnje da se sredstva za projekte smanjuju za gotovo 30 posto. U Državnom proračunu za 2013. godinu ukupna sredstva za nacionalne znanstvene projekte identična su ovogodišnjim i iznose 110 milijuna kuna. Uzmu li se, pak, podaci iz rebalansa za 2012. ovo Ministarstvo u idućoj godini za nacionalne znanstvene projekte planira izdvojiti čak i više novca.

Od toga, 32 milijuna kuna namijenjeno je za stabilno temeljno financiranje djelatnosti kroz višegodišnje institucijske ugovore. Daljnjih 40,5 milijuna kuna već početkom 2013. uložit će se u produljenje financiranja postojećih nacionalnih znanstvenih projekata, zatim u projekte koji su na natječajima Hrvatske zaklade za znanost bili visoko ocijenjeni u neovisnim recenzentskim postupcima, ali nije bilo novaca za njihovo financiranje iz sredstava Zaklade, kao i u projekte koji su na isti način bili visoko rangirani na natječajima EU-ovog okvirnog programa FP7 ili nekom od kombinacija tih modela.

Treći dio, u iznosu od 35 milijuna kuna, dodijelit će se putem natječaja Hrvatske zaklade za znanost čim Hrvatski Sabor imenuje Upravni odbor te institucije i on započne s radom. Time će se napokon, sukladno programu Vlade, pokrenuti novi ciklus nacionalnih znanstvenih projekta te zaključiti ciklus koji je trebao završiti još krajem 2009. godine, a koji, zbog neodlučnosti i nedjelotvornosti dosadašnjih ministara, traje već šestu godinu.

Na kraju, iznosom od 2,5 milijuna kuna financirat će se prvi Nacionalni znanstveni centri izvrsnosti.

Gospodin Rektor očito nije dovoljno pažljivo proučio prijedlog Proračuna za 2013. godinu jer bi inače primijetio da, kako je gore navedeno, sredstva predviđena za Hrvatsku zakladu za znanost iznose 35 milijuna kuna. Ta će ulaganja već 2014. godine biti značajno viša. To nije slučajno. Prijelaz se zbiva postupno upravo zbog prilagođavanja financiranja dinamici implementacije novih zakonskih rješenja, a sve se čini u dogovoru s dionicima sustava.

Moramo naglasiti i da Republika Hrvatska uplaćuje 'članarinu' u FP7 okvirom programu EU-a (ove godine ta participacija iznosi gotovo 80 milijuna kuna, dok će sljedeće iznositi dodatnih 20 milijuna kuna). To financiranje vrsnim hrvatskim znanstvenicima, koji najvećim dijelom dolaze upravo sa Sveučilišta u Zagrebu, omogućava da se ravnopravno natječu za velike znanstvene projekte sa znanstvenicima iz zemalja članica EU-a. U tome hrvatski znanstvenici pokazuju se izuzetno uspješnima pa su dosada privukli 48,5 posto više sredstava od uloženih. Do sada je Hrvatska u FP7 ukupno uplatila 36,3 milijuna eura, a povučeno je čak 53,9 milijuna eura!

Osim toga ova je Vlada osigurala sredstva i procedure koje znanstvenim institucijama u RH čine dostupnim ogromna sredstva za znanstvenu infrastrukturu kroz strukturne fondove EU-a. To je veliki napredak s obzirom na činjenicu da se protekle tri godine u nabavku kapitalne opreme uopće nije ulagalo.

Što se tiče tvrdnje da nema novih mjesta za znanstvene novake ona je posljedica prijašnjih politika koje su ekspanzivno, a neracionalno i bez ikakvih kriterija, podizale broj djelatnika u sustavu. Samim time masa sredstava za plaće na sveučilištima rasla je po relativnoj prosječnoj stopi od 5 posto, dok je ukupan udio mase za plaće u proračunu MZOS-a, usprkos značajnom povećanju proračuna, porastao sa 71 na gotovo 81,5 posto. Međutim, Ministarstvo je i u takvoj situaciji iznašlo sredstva za zapošljavanje 20 novih znanstvenih novaka zbog čega smo nedavno svim institucijama u sustava uputili dopis u kojem ih pozivamo da prema jasno razrađenim kriterijima izvrsnosti predlože one najbolje.

Kad tvrdi da nema novih znanstveno novačkih mjesta rektor Bjeliš zaboravlja da se on osobno glasno, pa i vlastitim primjerom, usprotivio mogućnosti da se mjesta za nove novake barem jednim dijelom otvore i umirovljenjem znanstvenika koji su stekli zakonske uvjete za starosno mirovinu, a svojim rezultatima rada ne opravdavaju zakonski predviđenu iznimnost i potrebu za ostanak u radnom odnosu.

Velik je problem i to što u sustavu radi velik broj neznanstvenog osoblja. Samo za plaće zaposlenih Sveučilišta u Zagrebu izdvaja se oko 1,15 milijarde kuna, što je više od ukupnih izdvajanja za sve ostale javne visokoškolske ustanove u državi. Pritom veliki udio u strukturi zaposlenika Sveučilišta u Zagrebu veliki udio čine neznanstveni (administrativni) djelatnici kojih je više od dvije tisuće. Usporedbe radi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, koje pokriva sustav od vrtića do Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ima 290 zaposlenih.

Istodobno, podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske pokazuju da je broj zaposlenika u hrvatskom visokoškolskom sustavu u posljednjih pet godina porastao za više od 26 posto. Akademske godine 2006/2007. u sustavu je bilo 9.457 zaposlenih (od čega 4.656,7 doktora znanosti) , dok je taj broj u 2011/2012. premašio brojku od 12.000 ( od čega je 6.100 doktora znanosti). Primjerice, samo je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu broj zaposlenih nastavnika porastao s oko 170 na 253.
Sva sveučilišta ostvaruju vlastite prihode, samo Sveučilište u Zagrebu godišnje ostvari više od 700 milijuna kuna vlastitih prihoda. Kada bi samo dio tih prihoda namjenski usmjerili u znanstvenu djelatnost to bi istu dodatno ojačalo.

Ministarstvo se proziva i da ne daje poticajna sredstva i/ili stipendije za doktorsku izobrazbu. To također nije točno budući Ministarstvo financira rad i djelatnost više od 2.500 znanstvenih novaka –upravo doktoranada i poslijedoktoranada. Dobili smo i grant kroz Marie Curie COFUND program EU-a kroz koji će se za razvoj karijere mladih istraživača u sljedeće četiri godini znanstvenom sustavu u državi na raspolaganju biti dodatnih 7 milijuna eura. Ne smije se, međutim, zaboraviti ni činjenica da su neki doktorski studiji nedovoljno kvalitetni, da je prolaznost na doktorskim studijima Sveučilišta u Zagrebu na razini od tek 20-ak posto, a i same su cijene školarina na pojedinim doktorskim studijima, previsoke i neracionalne, evidentno prenapuhane i dostižu čak i 100.000 kuna godišnje!

Kad se tvrdi da država ne ulaže u znanost zaboravlja se da su samo u građevinsku infrastrukturu hrvatskih sveučilišta, pa tako i samog Sveučilišta u Zagrebu, investirane milijarde kuna. Samo kroz IPA projekte (već za par mjeseci i kroz strukturne fondove EU-a), a uz sufinanciranje iz Državnog proračuna RH, uložit će se nemala sredstva upravo u znanstvenu infrastrukturu. Znakovit je tu primjer BIOCENTRA Zagreb čija je izgradnja započela jučer, a u koji će se u sljedeće dvije godine uložiti oko 140 milijuna kuna. Ta će investicija biti stavljena na raspolaganje znanstvenoj zajednici u Zagrebu i šire u regiji.

Jednako tako zaboravlja se da će se u 2013. godini u suradnji sa Svjetskom bankom pokrenuti i Drugi projekt tehnološkog razvoja kroz kojega će u sljedeće četiri godini akademskoj zajednici u RH biti stavljeno na raspolaganje dodatnih 24 milijuna eura.

Gospodin Rektor zaboravlja da je dosadašnji model 'uravnilovke' koji je svima pružao vrlo mala sredstva (trenutačno je na gotovo 2.000 nacionalnih znanstvenih projekata u prosjeku manje od 2,5 istraživača po projektu i oni imaju na raspolaganju manje od 50.000 kuna godišnje), izuzetno nepovoljan upravo za vrsne znanstvenike. Novi model po kojem bi se osiguralo stabilno temeljno financiranje, ali bi se veći dio novaca usmjerio kroz kompetitivne projekte vrsnim znanstvenicima, ima za cilj upravo unaprijediti i nagraditi rad i trud dobrih i najboljih znanstvenika pa tako i najboljih znanstvenih institucija. Sve projekcije pokazuju da će predloženim modelom upravo Sveučilište u Zagrebu i druge vrsne institucije (poput, primjerice, Instituta Ruđer Bošković) najviše profitirati, i imat će na raspolaganju veća sredstva nego dosad.