Umjetna inteligencija u videoigrama, iskreno, nije baš neka radost. Internet je preplavljen videoisječcima u kojima NPC-i na gotovo banalne situacije reagiraju na najbizarniji mogući način. Premda u velikom broju slučajeva kvalitetni AI i nije toliko bitan, činjenica je da svaki put kada vidite da NPC slučajno gurne drugog s litice te nakon toga ostane kompletno indiferentan - razbija iluziju.

No zahvaljujući napretku na polju umjetne inteligencije to bi se uskoro moglo promijeniti. Kakve veze ima razvoj umjetne inteligencije s videoigrama? Sudeći prema Microsoftovoj studiji, radi se o odnosu koji je pogodan za obje strane.

'Razvoj umjetne inteligencije i videoigre su, recimo to tako, odnos s obostranim beneficijama. U jednu ruku, AI može priskrbiti rješenja za povećanu potražnju za inteligentnijim bićima koja će nastanjivati virtualne svjetove. U drugu ruku, kako ti isti svjetovi bivaju sve kompleksniji, postaju savršeni testni teren za osnove razvoja umjetne inteligencije.'

Premda ovo možda zvuči zanimljivo, većini gejmera poboljšan AI znači poboljšan nivo realnosti igara.

To bi područje moglo doživjeti velik napredak zahvaljujući razvoju dubokog učenja, odnosno deep learninga. Također, umjetna inteligencija koja sakuplja informacije apstraktnim putem još jedan je potencijalni izvor budućih 'policajaca u GTA'. Ova nova vrsta umjetne inteligencije sama formira neuralnu mrežu čija je kreacija pojačana neuromorfnim čipovima, odnosno neuralnim mrežama koje su prethodno formirane u hardveru.

Sudeći prema Makeuseofu, budućnost razvoja videoigara neće morati biti opterećena dilemom 'grafika ili AI', s obzirom na to da će autori umjetnu inteligenciju svojih likova moći streamati preko clouda u kojem će biti pohranjena. Najčešći način izrade umjetne inteligencije danas je onaj putem 'stabla' odluka, koja su rađena ručno te koja dosta često rezultiraju iracionalnim odlukama. Napredne inteligencije bi se zahvaljujući neuralnim mrežama mogle adaptirati svojem okolišu te s vremenom virtualne svjetove učiniti daleko realnijima.

Tražite dokaze? Google već ima formiranu neuralnu mrežu koja prežvakava slikovnu informaciju te je sposobna prepoznati njene dijelove i opisati ih onako kako bismo ih i mi opisali. Nije potrebno isticati to da ovakav način poimanja okoliša može imati nevjerojatan efekt na polju umjetne inteligencije u igrama. Zamislite samo neigrive likove koji na svoj okoliš reagiraju na logičan i prirodan način time da ga proučavaju i istražuju te ćete dobiti okvirnu ideju o čemu razmišljamo.

Naravno, dovođenje neigrivih likova na razinu osobe koja igra igru donekle povlači neka etička pitanja. Problem je u tome što umjetna inteligencija, koliko god ograničena bila, zbog svojeg okružja izgleda kao da je svjesna svoje okoline. Izrazito je važno napomenuti i to da postoji temeljna razlika između umjetne inteligencije i umjetne osobnosti. Premda napredak u tehnologiji omogućuje računalima da donose vlastite zaključke, ona to ne rade zbog vlastite odluke, već zbog toga što je to njihova jedina funkcija - alternativni način obrade informacija. Kako je Google jednom spomenuo, uspoređivanje trenutnih neuralnih mreža s ljudskim mozgom jednako je uspoređivanju avionskog krila s ptičjim.

Moralne zavrzlame na stranu, zanimljivo je promatrati načine na koje nova vrsta umjetne inteligencije funkcionira u svijetu igara. Konkretno, Emily Short, dizajnerica tekstualnih avantura, napravila je interaktivnu fikciju u suradnji s bivšim programerom Simsa 3, Richardom Evansom, pod imenom Cotillon. U pitanju je interaktivna fikcija u kojoj likovi slijede vlastite ciljeve, a igrač njihova iskustva može pratiti putem generiranog teksta.

'Naš projekt nema potpuno otvorenu formu, što znači da je nemoguće utipkati bilo što i očekivati logičan odgovor. Međutim, Cotillon je daleko više fluidan od ostalih naslova svoje vrste. U njemu je moguće izraziti profinjenu ekscentričnost likova, što znači da je, recimo, moguće napraviti likove koji razgovaraju sami sa sobom ili koji govore o određenim temama daleko više nego što bi trebali', kaže Short.

Uzmemo li u obzir sve vrste napretka koje smo dosad naveli, teško je ne zaključiti da budućnost videoigara doista donosi nešto posebno.

Samo, molimo, suzdržite se od pomisli na scenarije iz 'Terminatora 2'.