Osim uobičajenih savjeta vezanih uz lokaciju - da se ruter ne postavlja na pod u jedan krajnji kut ili pod kakvo stubište već u središnji slobodni prostor doma, pored ili iza kakvog drugog komada elektronike, kraj akvarija (iako bi podvodna mrežna arhitektura mogla postati stvarnost) i slično, valja pružiti još koji savjet.

U slučaju da korisnik želi otkriti pokrivenost Wi-Fi signala u svom domu (ili čak manjem uredu), a posjeduje prijenosno računalo, moguće je besplatno izraditi relativno detaljan prikaz alatom kao što je Ekahau HeatMapper. Najdetaljniji prikaz će korisnik imati ako ima i barem okviran plan doma kojeg 'skenira', a koji se onda učita u program - no to nije prijeko potrebno s obzirom na to da mu je zadani prikaz zapravo mreža kvadrata te je lako pratiti koji dio odgovara samom domu. Rezultati će obično biti daleko od zamišljenih uniformnih:

Wi-Fi toplinska mapa dobivenamicanjem rutera, Jason Cole

Nakon odrađenog skeniranja i pogleda na dobivenu 'toplinsku kartu' pokrivenosti bežičnom mrežom, vrijeme je za donošenje odluke - koja će ovisiti o konfiguraciji doma/ureda, što postavljanje svega zna učiniti stvar ne pretjerano jednostavnom. Primjerice, ako je ruter smješten na središnjoj lokaciji dok samo krajevi prostora ostaju bez mreže, možda ga je dovoljno pomaknuti tek toliko da se pokrije jedan rub u potpunosti, a za drugi kupiti kakav Wi-Fi extender. Ovi mali dodaci su danas dostupniji no ikad (znaju biti i ispod 200 kuna), a svoju funkciju će u pravilu odraditi kako treba - iako za razliku od repeatera unose komplikacije u cijeli proces (mreže obično dobivaju drugo ime, što čini spajanje s mrežnom opremom poput pisača i diskova noćnom morom).

Tko ima volje i vremena, stari ruter može iskoristiti za proširenje kućne mreže. Ipak, ponekad niti to nije dovoljno - a u sklopu planiranja kvalitetne bežične mreže valja misliti i na dostupne kanale. U slučaju da je riječ o stambenoj zgradi, itekako zna nastati gužva:

Moderni ruteri znaju inteligentno pronaći kanal koji ima najmanje šanse za interferenciju, dok se kod starih korisnici obično moraju igrati sami (korištenje aplikacije za skeniranje mreža poput WiFi Analyzer itekako može pomoći). Jedan od uvjetno rečeno problema mrežne opreme je to da u pravilu može trajati godinama - no to ne znači da je ne treba nadograđivati.

802.11ac je prilično nov standard za bežične mreže, koji u odnosu na prethodnike donosi niz prednosti - ali i nedostataka kojih korisnici moraju biti svjesni. U slučaju da je pokrivenost signalom s uobičajenim 2,4GHz ruterom loša, pokušaj korištenja 5GHz mreže novim ruterom će obično rezultirati samo još gorom pokrivenosti. Dok 5GHz donosi manju vjerojatnost interferencije, višu brzinu i stabilnost, zbog prirode signala (viša frekvencija) on će imati ograničeniji domet.

Dio problema novi ruteri popravljaju tzv. beamformingom, ali ne treba očekivati čuda. Migracija na 802.11ac je još uvijek u tijeku, a kućanstva su prepuna uređaja koja ne podržavaju prednosti koje donosi novi standard. Kako onda nadograditi mrežnu opremu - vrijedi li kupiti najskuplje AC modele? Tehnički gledano, takvo što se ne isplati (eventualno u poslovnim okruženjima), no ulaganje u kakav future-proof model može vrijediti truda. Iako recenzije rutera online mogu pružiti kakvu-takvu sliku o testiranim modelima, ponekad je najbolje otići na stranice poput Amazona i pročitati korisnička iskustva.

Jedinstveno rješenje za sve probleme s kućnom mrežom na žalost ne postoji, a možda je u cijeloj priči zapravo najlakše gejmerima - kojima je kabel itekako još uvijek u igri kad je posrijedi veza na internet.

Mlada kompanija Eero smatra kako ipak postoji prostor za univerzalna rješenja za domove i urede. Proteklih dana su postali vrlo popularni u medijima, koji su vrlo rado prenosili mantru kompanije o 'uklanjanju svih mrtvih točki bežične mreže iz kućanstava'. Koncept koji žele plasirati na tržište je vezan uz korištenje distribuiranog sustava manjih uređaja umjesto jednog rutera za dom. Jedan Eeero uređaj koštat će 125 dolara, dok set od tri koja pokrivaju dom košta čak 300 američkih dolara (2.000 kuna - bez poreza). Nepotrebno.