Autor serijala Fizika za djecu je dr. sc. Nikola Poljak, fizičar i izvanredni profesor na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ovaj stručnjak za fiziku elementarnih čestica poznat je i kao jedan od najinteligentnijih ljudi na svijetu - njegov je IQ 183, a oni koji su ga imali prilike upoznati uživo ili putem ekrana oduševljeni su njegovim zanosom kojim svoje veliko znanje prenosi drugima putem tribina, predavanja, televizijskih i radijskih nastupa, knjiga, a sada, eto, i slikovnica.

'Slikovnice pokrivaju neka od osnovnih područja fizike što su bliža svakodnevnom iskustvu', objašnjava Poljak. No kako te osnovne pojmove, matematički i fizikalno jako strogo definirane, prenijeti mlađim uzrastima, opisati manje matematičkim jezikom, a da se u tom procesu ne izgubi nešto informacije? Kako djetetu objasniti što je sila ako se ne smije koristiti riječ ubrzanje?

'Rano znanstveno obrazovanje djece ima ogroman učinak na formiranje stava i načina razmišljanja. Istraživanja pokazuju da većina djece mišljenje o znanosti, pozitivno ili negativno, formira do sedme godine života', objašnjava Poljak. 'Oni trebaju biti velik dio ciljane publike ako želimo znanstveno osvijestiti cijelu zajednicu.'

Kako prenijeti bitno

U posljednjih pet, šest godina pojavile su se slikovnice iz raznih dijelova znanosti u serijalima s nazivima for babies i slično. No u tim slikovnicama uglavnom se radilo o nabrajanju pojmova, a ne o pokušaju cjelovitog približavanje jedne grane fizike ili barem nekog bitnog segmenta te grane mlađima.

'Osnovnu ideju o Newtonovim zakonima učenici stječu tek krajem osnovne škole, a na tim zakonima počiva suvremena civilizacija', upozorava Poljak. 'Iako je precizan izričaj fizikalnih zakonitosti zahtjevan, osnovna ideja iza njih može biti dovoljno pojednostavljena da se ne iskrivi previše, a prenese osnovnu informaciju.'

Kao i za izradu drugih udžbenika ili knjiga, i za slikovnicu potrebno je vrijeme. Najveći fokus postavljen je na suradnju s ilustratoricom Tenom Leticom.

'Ona po struci nije znanstvenica pa smo zajedničkim naporima zaključivali što osoba iz neznanstvene zajednice zna i razumije, a koji pojmovi su nejasni ili čak pogrešno zamišljeni', objašnjava Poljak. 'Klasičan primjer toga je atom - svi ga zamišljaju kao mali sustav planeta, no istina je vrlo daleko od toga.'

Što i koliko djeca uopće mogu shvatiti o fizici?

'Djeca od malih nogu stječu činjenično znanje, a apstraktnije ideje kasnije formiraju. No ako već imaju neke činjenice od kojih mogu krenuti, onda će i apstraktne ideje formirati na pravilan način', kaže Poljak. 'Ako dijete prepoznaje činjenicu da toplina uvijek prelazi s toplijeg na hladnije tijelo, onda neće kasnije u životu misliti da ako zimi otvori prozor, hladnoća ne ulazi nego da toplina izlazi iz prostorije.'

Je li fizika doista toliko teška, pokazuju to i rezultati na državnim maturama, ili se podučava na pogrešan način? Jesmo li po tome različiti od drugih zemalja ili jednostavno fizika i matematika nisu za svakoga?

Usklađivanje kurikuluma

'Fizika ne zanima velik broj djece pa nemamo puno fizičara, a velik dio te nezainteresiranosti dolazi iz škola', uvjeren je Poljak. 'Nažalost, poticanje zanimanja mladih osoba nije jednostavan posao. Posljednjih godina trudimo se uskladiti kurikul fizike s modernim potrebama i drugim zemljama kako bismo možda pobudili malo više interesa, no da bismo znali uspijeva li se u tome ili ne, potrebno je gledati rezultate na dugoročnim vremenskim skalama.'

O Poljaku se svojedobno pisalo kao jednom od najpametnijih ljudi na svijetu, koji ima IQ 183. Pa kako je to biti toliko inteligentan?

'Nije se posebno teško nositi s time. Jedini je problem naučiti kad ne propitkivati previše ili previše ne kritizirati. U ostalim aspektima života to niti puno pomaže, niti odmaže', kaže Poljak. 'Možda se može reći da pomaže u znanosti jer se u njoj uvijek bavimo novim problemima, no u načelu ne znam je li to istina jer uvijek mogu donijeti zaključke samo za sebe i vidim kako je meni, ne mogu se staviti u tuđu kožu.'

Poljaka veseli prenošenje znanja mladima, pogotovo ako vidi da u nekome uspije pobuditi zanimanje za neku temu.

'To mi se čini kao oblik usrećivanja drugih jer sam i sam sretan kad otkrijem nešto novo ili dođem do novog zaključka', kaže Poljak. 'Nemam posebnu metodu privlačenja pažnje, ali ono za što znam da sigurno pomaže jest svakog shvatiti ozbiljno i odgovoriti mu, tj. kako se popularno kaže - vjerujem u frazu 'nema glupih pitanja'.'

Poljak surađuje na CERN-u. Član je dvije kolaboracije koje se bave eksperimentalnom fizikom elementarnih čestica te sudara snopove čestica kako bi rekreirao uvjete što su postojali u ranom svemiru.

'To nam pomaže da odgovorimo na osnovna pitanja o prirodi, o pojavama koje nas okružuju, kao i o povijesti svemira. Kad su eksperimenti u pauzi, uglavnom se bavimo razvojem novih detektorskih tehnologija i analizom podataka', otkriva Poljak.

Mnogo planova

Biblioteka Fizika za djecu mogla bi biti tek početak suradnje s izdavačima. U planu je zbirka konceptualnih zadataka iz fizike, namijenjena najviše studentima, no donekle i učenicima u srednjim i osnovnim školama, kao i osobama koje zanima znanost.

'Riječ je o zbirci u kojoj se ne nalaze 'klasični' zadaci u kojima treba odrediti neku nepoznanicu ili nešto specifično izračunati, već o zbirci pitanja o pojavama o svijetu koje možemo razjasniti fizikalnim razmišljanjem', otkriva Poljak. Npr. znamo li zašto je nebo plavo? Ili - ako se u sobi nalazi komarac u letu kojeg ne čujemo i odjednom se pokraj njega pojavi isti takav komarac u letu, hoćemo li ih čuti ili ne, odnosno kad uzmemo dva nečujna zvuka i na neki način ih zbrojimo, postaju li čujni ili ostaju nečujni?

'Uz tu zbirku imam drugih planova, no nažalost nemam dovoljno vremena kako bih ostvario ni pola njih', kaže Poljak.

Znanost u Hrvatskoj može se nositi sa znanosti u svijetu, barem što se tiče ideja i znanstvenog rada. No što je s poplavom neznanstvenih ideja koje se mogu čuti u posljednje vrijeme?

'O tome kako se s njima nositi mogao bih napisati cijeli referat, no na kraju ne vjerujem da bih ikome promijenio mišljenje', kaže Poljak.

'Poanta prave znanosti jest krenuti od pretpostavke, testirati ju na sve moguće načine i zatim, ako pretpostavka ne izdrži, promijeniti tu pretpostavku. Problem s proponentima neznanstvenih ideja jest da idu drugim putem: najprije krenu od zaključka, na primjer da virus ne postoji, a zatim traže sve dokaze koji idu u prilog tome dok ove preostale odbacuju i izmišljaju fantastične načine na koje bi ih opovrgnuli', objašnjava Poljak.

'Taj tip razmišljanja promovira većina neznanstvenih organizacija uz tipičan slogan 'there are no facts, just opinions', pomoću kojeg mogu opovrgnuti bilo kakvu činjenicu time da ju degradiraju u 'tvoje mišljenje protiv mog'.'