Mnogim producentskim kućama nije problem izdvojiti desetke milijune dolara kako bi za svoj film dobili najpopularnijeg glumca ili glumicu, još više novca će dati za specijalne efekte i animacije od kojih zastaje dah, a u reklame se ulažu milijuni ne bi li što više ljudi pohrlilo u kina.

Suočeni s padom zarade na kinoblagajnama, u Hollywoodu su već godinama u potrazi za savršenim scenarijem, po kojem će snimiti blockbuster i, po mogućnosti, dobitnika Oscara.

Kako bi do toga došli, posegnuli su za tehnologijom tvrtke Worldwide Motion Picture Group. Njen softver prema zadanim parametrima obrađuje scenarije i traži onaj koji bi mogao biti novi hit.

Zašto je Iron Man bolji od Hulka?

Tim analitičara uspoređuje strukturu scenarija i priču sa svim dostupnim podacima filmova koji su bili najgledaniji i najnagrađivaniji, tražeći ključne stvari koje su važne za veliki uspjeh u kinima.

Ako snimate film o superjunacima, puno će bolje proći oni čija je uloga da čuvaju svijet nego oni koji su osuđeni na to da imaju neke supermoći. Iron Man i Supermen, koji su sami odabrali da žele čuvati svijet, zato su uspješniji u kinima od, recimo, Hulka, jedan je od rezultata do kojih je Worldwide Motion Picture Group došao.

Istina je da je Hulk lošije prošao od ta dva filma, barem kada govorimo o zaradi, no je li razlog tomu samo u glavnom junaku, teško je reći.

Holivudski scenaristi prilično su zgroženi idejom da njihovi scenariji postanu dio statistike, a Ol Parker (između ostalog, napisao je scenarij za The Best Exotic Marigold Hotel) za New York Times kazao je kako je ovo najveći neprijatelj kreativnosti.

Pokaže li se da stvar funkcionira, za istom bi tehnologijom mogla posegnuti i izdavačka industrija, koja je također stalno u potrazi za nekim novom književnom zlatnom kokom, poput Harryja Pottera, ili autorom čije će se knjige već u predbilježbama prodati u milijunima primjeraka, poput uspješnica Dana Browna

Vlado Bulić: Da pišem hit, softver mi ne bi smetao

'Kad se radi o potrazi za blockbusterom ili hit-knjigom, ne vidim razliku između softvera i prekaljenog čitača kojem je posao pročitati brdo pristiglih scenarija/knjiga i procijeniti koji je od njih potencijalni hit.

Takav čovjek već funkcionira kao softver. Zna kako mu se mora ponašati glavni lik, u kojoj minuti scenarija se što točno treba dogoditi...

Čovjek koji procjenjuje što je potencijalni hit ili ne u tome je već verziran i zna donijeti procjenu na temelju sinopsisa od tri rečenice. Ne treba niti čitati cijeli scenarij.

U praksi vlada nepisano pravilo - ako priču ne možeš sažeti u dvije rečenice za koje će se netko zalijepiti, možeš zaboraviti hit.

Naravno, pričamo o hitovima. Umjetničku vrijednost, naravno, ne može se tako lako prepoznati. Nažalost, sve rjeđe ide ruku pod ruku s popularnošću.

Bih li imao problem s tim da mi scenarij ili rukopis analizira softver? Ovisi. Ako bih planski išao na hit, dakle na komercijalu bez umjetničkih pretenzija, ne bih jer bih se unaprijed pridržavao svih pravila koja se moraju zadovoljiti i koja se mogu pronaći u svakom priručniku za kreativno pisanje knjiga/scenarija', kaže Vlado Bulić, pisac i scenarist koji je pisao popularne serije Bitange i princeze, Mamutica i Loza.

Nitko ne želi biti zadnji

Što god pisci mislili, čini se da holivudski producenti nemaju namjeru odustati. Na analiziranju u Worldwide Motion Picture Groupu trenutno se nalazi stotinjak scenarija.

Većina producenata misli kako će uskoro svi u njihovoj branši koristiti ovakav softver. A kako je holivudska konkurencija ne samo ogromna, već i nemilosrdna, nitko ne želi riskirati i ignorirati ono što svi rade.

Filmska industrija već odavno koristi razne metode kojima pokušava procijeniti kakav će biti uspjeh pojedinih filmova. Međutim, svaka od tih metoda je do sada u nekim slučajevima otišla u potpuno krivom smjeru.

Najdulje se koristi klasično ispitivanje publike. U mnogim je situacijama mišljenje publike zaista znalo spasiti neki film, ali je isto tako bilo potpunih promašaja. Primjerice, ispitivanje publike je prije nekoliko godina pokazalo kako će Klub boraca biti najgori film stoljeća, a na kraju je postao totalni hit.

Pitanje više nije hoće li Hollywood, ali i izdavačka industrija prihvatiti softver kao rješenje za prepoznavanje tekstova koji će jamčiti veliki hit, već je li to metoda koja će se koristiti dugo ili je riječ o pomalo očajničkom potezu filmaša i izdavača od kojih tržište stalno traži blockbuster i bestseler.

Potencijalno koristan alat

'Ne bih govorio o pritisku na industriju da se izbaci hit. Više bih na ovo gledao kao na alat koji će pomoći čitačima scenarija/knjiga da odmah u startu eliminiraju neperspektivne i tako si olakšaju posao.

Do prije tridesetak godina nije bilo word-procesora, scenarije/knjige je trebalo tipkati na mašini, svaka nova verzija - novo prekucavanje. Pa su se pisanjem scenarija ili knjiga bavili samo oni koji su taj posao shvaćali prilično ozbiljno.

Danas imamo poplavu rukopisa i scenarija. Nekad imam osjećaj da svatko tko ima računalo radi na nekakvoj knjizi ili scenariju. To je super sve dok nisi u poziciji urednika u izdavačkoj kući ili producenta koji se nađe zatrpan scenarijima.

Svojedobno sam radio kao urednik književnog bloka u časopisu Libra Libera. Dobivao bih i po stotinu priča po broju koje treba pročitati. Od apsolutnih amatera do odličnih pisaca.

I život bi mi bio puno lakši da sam imao softver koji bi, istina, ne znam kako, tu brojku smanjio barem za tridesetak posto', ističe Vlado Bulić.

U Worldwide Motion Pictureu znaju da će na kraju zadnju riječ imati glavne produkcijske kuće i nekako su uvjereni da će se dugo sa svojim softverom zadržati u Hollywoodu.

Vinny Bruzzese, koji je predstavio softver velikim holivudskim facama, čak se malo i sprdao s piscima koji svoj rad smatraju umjetnošću.

'Svi scenaristi misle da su njihova djeca lijepa. E pa ja sam tu da im kažem da su neka njihova djeca ružna', kazao je za New York Times