U suvremenom znanstvenom svijetu u kojem se svakodnevno objavljuju na stotine i tisuće novih istraživanja i radova vrlo je teško utvrditi koliko je koji od njih originalan, odnosno koliko je u njima sadržaja koji su posuđeni ili ukradeni
Stoga je jedan od prioriteta urednika znanstvenih časopisa održavanje znanstvene čestitosti, odnosno otkrivanje plagiranja u tekstovima predloženim za recenziju i objavljivanje. Neke ključne ideje o tome što je sve moguće poduzeti i kako, otkriva u novom broju Nature, a hrvatski znanstvenici dr. Ana Marušić i dr. Mladen Petrovečki našli su se u skupini 10 svjetskih stručnjaka koje je ugledni časopis zamolio za mišljenje.
Označiti plagirane članke
Biofizičar dr. Harold Garner, izvršni direktor Bioinformatičkog instituta Virginia i tvorac programa za otkrivanje plagijata eTBLAST, u svojem izvješću ističe da u znanstvenim publikacijama i danas ima dosta plagiranja mada je razvoj softvera posljednjih godina olakšao njihovo razotkrivanje. Garner kaže da je jedna njihova studija provedena 2009. otkrila 150 mogućih plagijata te da je nakon temeljite provjere u nekoliko mjeseci povučeno 56 članaka. Unatoč tome do prosinca 2011. čak 21 posto njih nije označeno kao plagijat u bibliografskoj bazi podataka PubMed, a nekoliko njih čak je citirano u kasnije objavljenim studijama ili knjigama. Američki znanstvenik ističe da se urednici moraju dogovoriti oko jasne definicije plagijata, ali i da je konačna procjena što je plagiranje, a što ne na ljudima, a ne na programima.
Otkrivati suptilne oblike plagijata
Voditelj znanstvenih publikacija u European Molecular Biology Ogranisation dr. Bernd Pulverer u svom prilogu upozorava da mnogi znanstvenici nisu svjesni manje očitih oblika plagiranja, odnosno činjenice da se čak i ponavljanje dijelova vlastitih radova bez jasne naznake da se radi o citatu može smatrati suptilnom formom plagijata. Pulverer ističe da se izvori određenog teksta ili njegovih dijelova trebaju navoditi čak i kada se spominju u blogovima ili online komentarima te dodaje: 'Kako raste pritisak 'objavi ili nestani', esencijalno je poučavanje etičkih standarda.'
Provjeravati sve rukopise
Marušić i Petrovečki u svojem su prilogu iznijeli vlastita iskustva s otkrivanjem plagijata tijekom uredničkog rada u časopisu Croatian Medical Journal.
'Iako smo u Croatian Medical Journalu uvijek vodili računa o integritetu publiciranja, naišli smo na probleme već prilikom objavljivanja prve optužbe za plagijat koja je uključivala jednog člana lokalne medicinske zajednice', pišu naši autori. 'Urednici časopisa našli su se pod pritiskom da okončaju slučaj, a čak su i sami bili optuženi za nedolično ponašanje, što su kasnije odbacila nadležna tijela… Od 2009. provjeravali smo sve predane radove pomoću programa za otkrivanje plagijata eTBLAST i CrossCheck koje je kreirala udruga CrossRef. Do danas je označeno oko 10 posto tekstova zbog sličnosti u sadržaju te nekoliko ozbiljnih slučajeva plagijata. Smatramo da svaki časopis treba provjeravati sve članke, uključujući i izvorna istraživanja. Ona bi čak trebala biti prioritet jer istraživački članci predstavljaju novo znanje te stoga moraju imati najviše standarde čestitosti.'
Koristiti profesionalne prevoditelje
Urednik časopisa Anaesthesia and Intensive Care dr. John Loadsman naglasio je važnost pisanja radova na materinjem jeziku i korištenja stručnih prevoditelja.
'Autori koji pripremaju znanstveni rad na stranom jeziku ponekad se koriste tzv. 'patch writingom' (način pisanja u kojem se tekst slaže kopiranjem cijelih dijelova tuđih rečenica ili poglavlja, op. a.) te svoje podatke kombiniraju s riječima koje uzimaju od drugih ne navodeći im izvor. Ovakav oblik plagiranja je jedan od najčešćih i predstavlja veliko opterećenje za urednike', piše Loadsman, koji smatra da se sramota – ili nešto još gore – može izbjeći ako se rad napiše na materinjem jeziku, potom angažiraju profesionalni prevoditelji i konačno prijevod provjeri online pomoću postojećih programa.
Višestruke prekršitelje staviti na crnu listu
Urednici časopisa Journal of Zhejiang University-Science, Yuehong Zhang i Ian McIntosh, smatraju da višestruke plagijatore treba oštrije kažnjavati te navode primjer Scotta Webera s University of Pittsburgh u Pennsylvaniji koji je u listopadu priznao da je plagirao više od 90 posto članka koji je predao na objavljivanje. No kineski je časopis otkrio da je jedan njegov tekst star 16 godina također sadržavao dijelove ranije objavljenog rada. Weber je prihvatio kaznu prema kojoj tri godine ne može ni tražiti ni dobivati državna sredstva, međutim Zhang i McIntosh smatraju da bi ga kao višestrukog prekršitelja trebalo dodatno kazniti postavljanjem na međunarodnu crnu listu baš kao što se vozači u nekim zemljama kažnjavaju negativnim bodovima čije prikupljanje može kulminirati oduzimanjem vozačke dozvole.
Treba ulagati u prevenciju
Dr. Sandra Titus iz Američkog ureda za istraživačku čestitost kaže da je otkrivanje plagijata i varanja važno, no da je još važnija prevencija kroz obrazovanje studenata i članova znanstvenih i obrazovnih institucija. Ovakav trening u kojem bi se učilo kako pisati, što je plagijat, te kako koristiti citate, trebao bi započeti još u srednjim školama i na prvim godinama fakulteta. To je moguće izvesti kroz seminare, skupove i prezentacije. 'Potrebno je konzistentno povećavati napore da se prenese poruka da varanje ima posljedice', piše Titus.
Učiti znanstvenike da parafraziraju
Dr. Miguel Roig sa St Johns University u New Yorku, autor vodiča za izbjegavanje plagiranja, kaže da je plagiranje nevjerojatno rašireno – oko 40 posto studenata priznaje da to čini u svojim pisanim zadacima. Neki od njih opravdavaju se tvrdnjom da ne znaju razlikovati prihvatljivo parafraziranje od plagiranja ili da postoje mnogi različiti načini da se kaže ista stvar. 'Moramo uvjeriti autore, osobito studente, da njihovo pisanje zahtijeva isto strpljenje, brigu o detaljima, poštenje i transparentnost kao i istraživanje koje žele opisati', objasnio je Roig.
Uhvatiti one koji se poigravaju sa sustavom
Dr. Melissa Anderson s University of Minnesota u Minneapolisu u svojem prilogu upozorava da generacija koja je odrasla na elektroničkim igrama relativno lako izbjegava programe koji otkrivaju plagijate: jednostavno promijene tekst dovoljno da softver ne prepozna prevaru. Oni znaju sami provjeravati svoje tekstove i mijenjati ih sve to točke kada program više ne otkriva plagijat. Anderson, među ostalim, preporučuje da se u programu mijenjaju ključne riječi te da se koriste njihovi sinonimi.
