Trenutno je nemoguće napraviti kvantno računalo zato što bi se bitovi informacija koji bi trebali za izračune raspali prije no što bi izračun bio dovršen. Kao da pokušavate štrikati džemper s klupkom vune koje se razmota i raspadne prije no što stignete napraviti prvu očicu.

IBM-ovi istraživači, piše New York Times, predstavit će u bostonskom American Physical Society rezultate eksperimenta koji će ih dovesti blizu rješenja tog problema, produljenjem životnog vijeka kvantnih bitova informacije i ubrzavanjem ritma izračuna.

Do rješenja bi se, kaže Mark B. Ketchen iz IBM-ovog istraživačkog centra Thomas J. Watson, moglo doći u idućih 15 godina. Prije se smatralo da će trebati bar 50.

Još je prerano za procjenu kada bi se mogao pojaviti komercijalni proizvod temeljen na kvantnoj tehnologiji. No uključivanje Velikog Plavog svakako je poticaj razvoju te grane računalstva.

Iako ćemo se još morati strpjeti prije no što vidimo prvo operativno kvantno računalo, zadnjih su godina napravljeni brojni pomaci naprijed. IBM-ov je samo jedan od zadnjih u nizu.

Sadašnja računala obavljaju izračune koristeći jedinice i nule. Svaka od tih binarnih brojki naziva se bitom informacije. U kvantnoj mehanici istovremeno postoji više različitih mogućnosti, a kvantni bit nije nužno ni jedinica ni nula, već kombinacija jednog i drugog. Spajanjem kvantnih bitova kvantno bi računalo moglo obaviti mnoštvo izračuna istovremeno.

Za pojedine zadaće, poput pretraživanja baza podataka, kvantna računala mogla bi izbaciti odgovor nakon samo nekoliko dana, pa čak i sekundi, dok bi za isti posao najbržim klasičnim računalima današnjice trebalo više od 13,7 milijardi godina.

U IBM-u prave komponente za kvantna računala od elektroničkih integriranih kola koja sadrže supervodiče, materijale koji provode električnu energiju bez otpora. Kada ih se ohladi na stoti dio stupnja iznad apsolutne nule, počinju se ponašati kao kvantni bitovi.

Problem je što se vrlo brzo zbrkaju, a informacija koju nose postane neupotrebljiva. Kad su fizičari prije nešto više od deset godina počeli eksperimentirati s time, kvantni bit trajao je tek nekoliko milijarditih dijelova sekunde. IBM-ov tim, koji je radio koristeći tehniku koju je razvio profesor Robert J. Schoelkopf, uspio je dobiti kvantni bit koji traje jedan desettisućiti dio sekunde.

Zarobljavanjem iona u električnim i magnetskim poljima moguće je dobiti i dugotrajnije kvantne bitove. No integrirana kola sa supervodičima koriste prednosti sadašnjih tehnologija računalnih čipova.

IBM-ov rezultat još nije dovoljan za savršen izračun, ali je gotovo dovoljno dobar da bi algoritmi za popravljanje pogreški mogli pronaći ih i popraviti. Dovoljno da se počne razmišljati o mogućim rješenjima drugih problema. Primjerice, kako programirati kvantno računalo ili kako doći do rezultata njegovog izračuna.