Opsežno proučavanje duboke unutrašnjosti Zemlje putem seizmičkih valova veliki zemljotresa potvrdilo je postojanje zasebne strukture u unutarnjoj jezgri našeg planeta.

Riječ je o iznimno vreloj čvrstoj kugli od željeza i nikla, širokoj oko 1.350 kilometara.

Otprilike je, kako ga je opisao koautor istraživanja Hrvoje Tkalčić, veličine Plutona. Kad bismo ju mogli vidjeti, zbog visoke temperatue od 5.500 do 6.000 Celzijusovih stupnjeva izgledala bi poput male zvijezde. Ta je temperatura usporediva s onom na površini Sunca.

Između nove strukture i unutarnje jezgre, čini se, nema čvrste granice, već je prijelaz postupan. Moguće je kako je to posljedica različitih rasporeda atoma željeza na visokim temperaturama i tlakovima ili načina na koji su posloženi rastući kristali.

Unutarnja jezgra sporo raste na račun vanjske jezgre kako se Zemlja postupno hladi, što traje od njenog nastanka, prije približno 4,5 milijardi godina.

Potvrđena skoro sto godina stara hipoteza

Promjer Zemlje je oko 12.750 km. Koliko nam je dosad poznato, njena se unutrašnjost sastoji od četiri sloja: stjenovite kore na vanjskoj strani, potom stjenovitog gornjeg plašta ispod koje je vanjska jezgra sazdana od magme te čvrsta unutarnja jezgra.

Ta je metalna unutarnja jezgra, široka oko 2.440 kilometara, otkrivena '30-tih godina prošlog stoljeća, također korištenjem seizmičkih valova koji putuju Zemljom.

Znanstvenici su 2002. godine postavili pretpostavku prema kojoj se u toj jezgri, poput ruske babuške, krije još jedan zaseban segment. Sve naprednija i sofisticiranija oprema za seizmičko promatranje omogućila je potvrdu te hipoteze.

Nakon potresa Zemljom se kreću seizmički valovi, pomoću kojih možemo otkriti njen unutarnji sastav prateći kako se oblik tih valova mijenja.

Dosad su znanstvenici mogli otkriti te valove dok se kreću od jedne strane Zemlje do druge, i potom odbijaju kako bi krenuli u suprotnom smjeru.

Novo istraživanje proučavalo je valove 200 zemljotresa magnitude veće od 6.0 po Richterovoj ljestvici, zabilježenih u zadnjih deset godina, kako se odbijaju poput loptice za ping pong i do pet puta unutar planeta.

Istraživanje je bilo moguće zahvaljujući dosad neviđenom širenju globalne seizmičke mreže, naročito u Sjedinjenim Državama, Aljasci i europskim Alpama.

Vanjska ljuska oko unutarnje jezgre i novopotvrđena sfera u srcu Zemlje dovoljno su vrele kako bi bile rastopljene. No, u čvrstom su stanju zbog ogromnih tlakova koji vladaju u središtu Zemlje, piše Reuters.

Istraživanje koje je predvodio seizmolog Thanh-Son Pham s Australian National University u Canberri objavljeno je u časopisu Natural Communications.