U drevnom Rimu olovo se naširoko koristilo, a tek koju tisuću godina kasnije ljudi su shvatili koliko im je naštetilo, ili moglo naštetiti. Taj se metal na području najvećeg carstva u povijesti moglo naći u posuđu, bojama, kozmetici, od njega su se radili cijevi, poneki su ga namjerno gutali, a oko rudnika i topionica zrak je bio zasićen njegovim isparenjima
Mnogo kasnije ljudi su shvatili da im to baš i nije zdravo, a novija studija pokazuje još jednu zanimljivu nuspojavu. Zagađenje olovom je u starom Rimu možda pogubno utjecalo i na nešto što je naizgled teško povezati s tim metalom - na kvocijent inteligencije prosječnog stanovnika tog carstva.
vezane vijesti
To je samo jedan od zaključaka članka objavljenog u Proceedings of the National Academy of Sciences, u kojem je zaključeno da je razina zagađenja olovom bila u to doba toliko velika da je mogla utjecati na zdravlje većeg dijela Europljana. Jasno, autori nisu imali načina testirati inteligenciju žrtava toga zagađenja, ali su utvrdili široko raširen pad kognitivnih sposobnosti vezanih uz izloženost olovu. Uz široku primjenu toga materijala, procijenili su da je prosječni IQ pao za 2,5 do tri poena.
'Smanjenje kvocijenta inteligencije za dva to tri poena ne zvuči previše, ali kad ga primijenite na cjelokupnu europsku populaciju, onda je dojam znatno drukčiji', napisao je jedan od autora studije, Nathan Chellman.
Znanstvenici autori članka povezali su olovo nađeno u ledu na Grenlandu s rudarenjem i topljenjem srebra u periodu Rimskog Carstva. Na svaki gram srebra dobivenog u procesu proizvodnje u antici bivale su proizvedene tisuće grama olova, a većina je završila u atmosferi. Koristeći modernu tehnologiju i metode, odredili su koliko je toga kemijskog elementa vjerojatno završilo u krvotoku rimskih podanika, a onda i kakav je utjecaj to imalo na njihove kognitivne funkcije.
Danas je poznato da izloženost olovu može imati ozbiljne štetne posljedice za zdravlje. Međutim u antičkim vremenima ljudi nisu imali pojma o takvoj posljedici korištenja olova, a koristili su ga doista za sve. Autori članka ispravno zaključuju da je olovo bilo jedan od temelja rimskog gospodarstva. Utvrđeno je da su na vrhuncu Rimskog Carstva, od 27. godine prije do 180. godine poslije Krista, mala djeca imala 2,4 mikrograma olova po decilitru krvi. Za usporedbu, u neolitu je razina bila mikrogram po decilitru krvi.
Zbog toga se u članku tvrdi da je učestalost proizvodnje i prerade olova prije dvije tisuće godina najraniji primjer ljudskog utjecaja na okoliš i zdravlje. Razina olova u istraživanoj ledenoj kori pokazuje rast, odnosno pad, što se poklapaju s najvažnijim procesima i događajima u rimskoj gospodarskoj povijesti od 500. godine prije do 600. godine poslije Krista.
