Sve se dogodilo kad je stanovita Claudia Steffensen iz Lovera, sela u provinciji Sondrio, s mužem planinarila u planinskom parku Valtellina Orobie u talijanskoj pokrajini Lombardiji.

Kako je kasnije opisala, dan je bio vruć i malo je zaostala za suprugom te je slučajno stala na kamen koji je na prvi pogled izgledao kao komad betona. No tada je – kako je nedavno izvijestio Guardian – uočila neobične okrugle 'znakove' valovitih linija. Pogledala je pažljivije i shvatila da gleda u nečiji otisak stopala.

Steffensen je snimila neobično kamenje i poslala fotografiju prijatelju Eliju Della Ferreri, fotografu specijaliziranom za snimanje u prirodi. On je pak proslijedio snimak Cristianu Dal Sassu u Prirodoslovnom muzeju u Milanu te je pokrenut istraživački projekt.

U međuvremenu su znanstvenici analizirali kamen i otkrili da otisak pripada prahistorijskom reptilu pa su se zapitali što je to planinarka pronašla u alpskim visinama. Više ekspedicija posjetilo je mjesto nalaza i rezultati su bili fantastični: pronašli su dokaze cijelog ekosustava iz perma, najmlađeg razdoblja paleozoika koje je trajalo prije 250-300 milijuna godina. To je razdoblje karakterizirala klima koja se brzo zagrijavala i završilo je 'velikim izumiranjem' koje je s lica Zemlje zbrisalo 70 posto kopnenih i 90 posto morskih vrsta. Uzrok takve pošasti do danas je ostao nepoznat.

Tragovi tog davno nestalog svijeta sastoje se od fosiliziranih otisaka stopa reptila i vodozemaca, kukaca i člakonožaca koji se obično kreću u kolonama. Uz te tragove, nađeni su drevni ostaci sjemena, lišća i stabljika, čak i tragovi kiša i valova koji su oplakivali obale prahistorijskog jezera. Sve to otkriveno je svuda na tom području, od tri tisuće metara visokih vrhova do dolina u koje su odroni i lavine nosili kamenje s fosilima iz planina.

Permski ekosustav 'spremljen' u pješčaniku sačuvan je tako dobro najviše zahvaljujući blizini vode. Kako su zaključili istraživači, otisci nogu nastali su kad su životinje koje su ih ostavile hodale po tadašnjem pijesku uz rub vode koji se povremeno sušio. Ljetno sunce ostavljalo je te površine suhima i činilo ih dovoljno tvrdim da kasniji dolazak vode nije brisao otiske nego ih je pokrivao novom zemljom i stvarao zaštitni sloj.

Fina pješčana zrna sačuvana u pješčaničkoj stijeni sačuvala su i najfinije detalje, uključujući tragove kandži i kože na trbuhu životinja koje su onuda lutale. Utvrđena je prisutnost bar pet životinjskih vrsta, a neke od njih dosezale su veličinu današnjih varana, koji mogu narasti do oko tri metra dužine.

'U to vrijeme dinosauri još nisu postojali, ali životinje koje su ostavljale ove tragove morale su biti prilično velike', napisao je spomenuti paleontolog Dal Sasso iz Prirodoslovnog muzeja u Milanu.

U priopćenju nakon završene analize stoji da ovi fosili nude 'prozor u fascinantan, davno nestali svijet čiji su stanovnici nestali na kraju perma, ali nas mogu podučiti i o vremenu u kojem živimo danas'. Naime mnogi od pronađenih tragova ostali bi skriveni da nije bilo klimatskih promjena koje ubrzano smanjuju razinu leda i snijega u Alpama.

Osim toga, fosili nam svjedoče o dalekom geološkom razdoblju u kojem su se događale klimatske promjene nalik onim današnjim. Naime u vrijeme u kojem je došlo do istrebljenja vrsta na kraju perma došlo je do iznenadnog rasta temperature. A sad je globalno zatopljenje otkrilo tragove životinja koje su tada nestale. Sličnih nalaza ima i drugdje na istom području, primjerice otisaka stopala reptila nalik krokodilu na 2200 metara visokom Altopiano della Gardetta u Pijemontu.

'Prošlost nas može naučiti puno toga o riziku koji nastaje zato što smo doveli svijet u današnje stanje', stoji u priopćenju znanstvenog tima.