Bilo bi to doista odlično kvizaško pitanje: s koliko je mostova premoštena Amazona, po dužini druga, ali po veličini sliva najveća rijeka na svijetu? Odgovor je – nijednim. Bar ne službenim. I ima razloga zašto je to tako. Dakle, poželite li prijeći preko rijeke koja svojom vodom natapa ogromno prostranstvo Južne Amerike, trebate to napraviti nekom vrstom plovila
Doista zvuči nevjerojatno to da na rijeci dugoj oko 6500 kilometara, i to uz vječno prisutnu ljudsku želju da prirodu pokuša prilagoditi sebi, nema nijednog mosta.
Posebno treba imati na umu da graditeljima nije pomoglo čak ni to da je cijela prašuma oko Amazone eksploatirana do devastacije. I opet: za transport svega što se izvlači iz prašume moralo se naći neko drugo rješenje.
vezane vijesti
Nekoliko je razloga za to što nema mostova
Kao glavni razlog, ili jedan od njih, obično se navodi činjenica da za mostovima zapravo i nema potrebe. Ogromna većina amazonske prašume vrlo je rijetko naseljena, a mreža cesta i druge infrastrukture vrlo je mala. Dakle mostovi jednostavno nisu potrebni tolikom broju ljudi da bi se isplatila njihova gradnja.
Naravno, nije to jedini razlog, jer možda važnije su tehničke i logističke teškoće koje bi se pojavile pred graditeljima. I ne samo mostovi, ogromni su izazovi s kojima se suočavaju projektanti i planeri prometne infrastrukture, ali i druge gradnje. To je, uostalom, najvažniji uzrok slabe naseljenosti. Dalje, tlo je vrlo mekano i nepredvidivo.
I na koncu, priroda u amazonskoj prašumi djeluje nesmiljeno prema bilo kakvom pokušaju ljudi da tamo nešto izgrade jer vegetacija doslovno proguta objekte poput mostova, osim ako nisu savršeno izgrađeni i održavani.
Zbog toga je u slivu Amazone toliko danas skoro nestalih tragova odavno izgubljenih civilizacija, naselja koja su kroz stoljeća izgubila bitku s prašumom. Prema nekim istraživanjima, u bazenu Amazone pobrojano je više od deset tisuća arheoloških lokaliteta. U drugim dijelovima svijeta takve je ostatke relativno lako istraživati i iznijeti na svjetlo dana, a u Amazoni je to skoro nemoguće, jer sve što se otkrije biva progutano močvarama i bujnom vegetacijom.
'Cesta duhova'
Najbolji primjer je autocesta BR-319, prometnica duga 870 kilometara koja prolazi kroz puste predjele Amazonije, povezujući gradove Manaus i Porto Velho. Ili je bar trebala povezivati. Cesta je izgrađena početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je Brazilom vladala vojna hunta željna grandioznih projekata.
U međuvremenu je postala svojevrsna atrakcija kao 'cesta duhova' jer je država napustila tu cestu još 1988., kad je shvatila da nema tog održavanja koje bi moglo spriječiti devastirajući utjecaj prirode. Ili bar nema tog održavanja koje bi se iole isplatilo.
Postoji još jedna dimenzija: čuvari prirode često smatraju da je i bolje da preko Amazone nema mostova jer je riječ o nevjerojatno bogatom i jedinstvenom prostoru, primjeru bioraznolikosti kakve nema nigdje drugdje na svijetu, a već je pod iznimno jakim pritiskom zbog sječe šume i rudarenja.
Gradnja mostova ne bi donijela mnogo u povezivanju ljudi, ali bi značajno olakšala prekomjernu eksploataciju. Već danas se oko 95 posto ukupnog uništenja prašume događa na prostoru od oko pet kilometara oko postojećih prometnica koje investitorima olakšavaju transport posječene drvne mase.
