Ostaci tog slavnog fosila iz najdavnije prošlosti ljudskog postojanja, stari oko 3,18 milijuna godina, danas se nalaze tamo gdje i trebaju biti - u Nacionalnom muzeju Etiopije, zemlje u kojoj su pronađeni. Sastoje se od fosiliziranih ostataka zubi, dijelova lubanje, zdjelice, bedrene i još nekih drugih kostiju.

Ovih dana navršava se punih pedeset godina otkako je 24. studenoga 1974. Lucy pronađena u pokrajini Afar u sjeveroistočnoj Etiopiji, tijekom ekspedicije koju su vodili znanstvenici Maurice Taieb, Yves Coppens, Donald Johanson, Jon Kalb i Raymonde Bonnefille.

Ova 52 koštana fragmenta, koji čine četrdesetak posto Lucynog kostura, bila su u svoje vrijeme najkompletniji dotad pronađeni ostaci nekog od ljudskih predaka. A svojim značenjem bili su i važniji, jer sasvim su revolucionirali razumijevanje razvoja čovjeka od njegovih predaka do danas. Lucy je hodala na dvije noge, a smatra se da je umrla u dobi između 11 i 13 godina, koja se smatra odraslom za njezinu vrstu. Bila je visoka 110 centimetara i teška 29 kilograma.

Kad je otkriven, kostur je dobio bezlično znanstveno ime A.L-288-1, kao podsjetnik na pokrajinu Afar i lokaciju otkrića. No znanstvenici koji su ga našli odmah su svoju novu 'prijateljicu' nazvali Lucy, po pjesmi Beatlesa 'Lucy in the Sky with Diamonds', uz koju su proslavili veliko otkriće. Još jedan način da liverpulska četvorka postane besmrtna.

Šef paleontološkog odjela u etiopskom muzeju Sahleselasie Melaku nedavno je prigodom jubileja izjavio da je Lucy izvela znanost iz 'mračnog doba' kad je u pitanju razumijevanje ljudskih predaka. I doista, utjecaj toga otkrića bio je ogroman, i u znanosti i inače širom svijeta.

Naime Lucy nam je pokazala da su pripadnici ljudske obitelji postojali i prije više od tri milijuna godina, a istodobno je predstavljala uzorak za prepoznavanje i sklapanje kasnijih otkrića kostiju praljudi. Osim toga, već iz samih kostiju moguće je stvoriti iznimno detaljne teorije i saznanja o njezinom životu, uključujući, primjerice, to da je vjerojatno imala problema s leđima jer joj je utvrđena deformacija na diskovima.

No najvažniji doprinos Lucy za svjetsku znanost svakako je činjenica da se prije njezinog otkrića jako malo znalo o razdoblju od kojeg je prošlo više od tri milijuna godina jer nije bilo tako cjelovitih nalaza. Međutim ono što se danas zna - a nova saznanja se stalno pojavljuju zahvaljujući tehnološkom napretku - jest to da je Lucy prije 'tetka' ili 'rodica' modernog čovjeka, a ne 'baka', kako se smatralo prilikom otkrića u Etiopiji.

Kasnija otkrića u Etiopiji, Južnoj Africi i Keniji ponešto su zakomplicirala sliku stvorenu nakon pronalaska Lucy. Zbog njih je otvorena rasprava o tome kad su se zapravo pojavile različite vrste hominida, ali i koje među njima mogu biti svrstane u ljudsku, a koje u majmunsku obitelj. Dalje, otkriće lubanje nazvane Toumai u Čadu 2001., čija je starost procijenjena na šest do sedam milijuna godina, ukazuje na to da je ljudska obitelj zapravo mnogo starija nego što se ranije mislilo.

U međuvremenu, Lucy i dalje otkriva svoje tajne. Recimo, u studiji objavljenoj 2016. tvrdilo se da je bar trećinu vremena provodila na stablu, gdje je gradila i gnijezdo, a argument za to bili su joj jako razvijeni gornji udovi. Druga studija iz iste godine tvrdila je da je umrla nakon pada sa stabla.

U članku objavljenom u časopisu Nature prije dvije godine autori su se najviše bavili Lucynom zdjelicom, a zaključak je bio da su novorođenčad Australopiteka imala vrlo nerazvijen mozak, nalik današnjoj ljudskoj novorođenčadi, i trebala im je duža roditeljska potpora da bi preživjela. Znanstvenici se stalno bave ovim nalazima, no sve što rade moraju raditi u Etiopiji, jer uprava muzeja ne dopušta iznošenje nijednog djelića dragocjenog kostura. Ipak, zbog današnje opremljenosti znanosti Lucy će sigurno ponuditi nove smjerove istraživanja.