Udarcem asteroida nastao je hidrotermalni sustav koji je hranio sve oblike živote u oceanu stotinama tisuća godina
Prije otprilike 66 milijuna godina ogroman asteroid promjera između 10 i 15 kilometara udario je u područje današnjeg Meksičkog zaljeva, ostavljajući iza sebe krater Chicxulub, golemu strukturu promjera 150 kilometara. Taj kataklizmički događaj uzrokovao je izumiranje svih dinosaura (osim onih nalik pticama) i uništio velik dio morskih životinja, no novo istraživanje sugerira da je istovremeno otvorio vrata jedinstvenom obliku života.
Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications, međunarodni tim znanstvenika otkrio je da je udar stvorio hidrotermalni sustav unutar samog kratera, a on je potencijalno održavao poseban morski ekosustav iznad sebe najmanje 700.000 godina. 'Nakon udara asteroida Meksički zaljev pokazuje proces ekološkog oporavka koji se značajno razlikuje od onog u globalnim oceanima', izjavila je Honami Sato, glavna autorica studije i geologinja sa Sveučilišta Kyushu, u priopćenju Sveučilišta u Teksasu.
Hidrotermalna aktivnost nastaje kada morska voda prodire u dno, zagrijava se duboko u Zemlji, otapa minerale i elemente iz oceanske kore te se vraća u ocean. U hladnim dubinama oceana ta se tekućina naglo hladi, a otopljeni spojevi talože se na morskom dnu. Mikroorganizmi koriste te kemijske tvari kao izvor energije, čime u dubokom moru započinje novi prehrambeni lanac.
vezane vijesti
Tijekom znanstvene ekspedicije 2016. godine iz kratera su izvađeni uzorci na dubini od gotovo 830 metara. Analizom tih uzoraka Sato i njezini kolege otkrili su tragove davno ugašenog hidrotermalnog sustava koji je u ocean dovodio osmij - element koji je povezan s asteroidom. Udar je stvorio poroznu i propusnu strukturu u krateru, savršenu za kruženje hidrotermalne tekućine.
Znanstvenici su primijetili da je tijekom razdoblja u kojem je hidrotermalni sustav oslobađao osmij u more prevladavao specifičan oblik planktona koji uspijeva u uvjetima s visokom razinom hranjivih tvari. Nakon što su razine osmija pale, što ukazuje na prestanak aktivnosti sustava, promijenila se i struktura morskog života te je poslije toga favorizirala vrste prilagođene siromašnijim okolišima.
Drugim riječima, čini se da je taj drevni hidrotermalni sustav, nastao iz pepela globalnog uništenja, pružio plodno tlo za regeneraciju života u moru.
'Sve više učimo o važnosti hidrotermalnih sustava nastalih udarima asteroida za razvoj života', rekao je znanstvenik Sean Gulick, jedan od koautora istraživanja. 'Ova studija predstavlja korak naprijed u razumijevanju toga kako ti događaji mogu oblikovati oceanske uvjete tijekom stotina tisuća godina.'
Možda je upravo u najdubljoj točki globalne katastrofe, na dnu kratera koji je uništio svijet kakav je do tada postojao, život pronašao novo uporište za ponovno buđenje.
