Uz bonobo majmune, čimpanze su najbliži srodnik ljudima, s genomom koji je nevjerojatno nalik našem. Pa opet, osim kad su dresirani za zabavu ljudi, čimpanze nećemo vidjeti da voze automobile, govore nekoliko stranih jezika ili sviraju kakav instrument. Ako smo toliko genetički slični, kako naše ponašanje, pa i izgled, mogu biti toliko različiti?
Smatra se da su se ljudi i čimpanze razvili od zajedničkog pretka, i razdvojili se prije oko šest milijuna godina, što je u evolucijskim kategorijama praktički nedavno.
Početkom ovog stoljeća, znanstvenici su uspjeli sekvencirati genom čimpanze imenom Clint, otkrivši kako je njegov genetski kod 96 posto identičan našem.
vezane vijesti
Pritom, većina te razlike nastala je zbog dupliciranja, jer se sekcije genoma kod nekih vrsta stalno ponavljaju, a kod nekih to nije slučaj. Ako ćemo govoriti o istinskoj sličnosti, genetskoj, identični smo 98,8 posto. Ili, ako hoćete, samo 1,2 posto našeg genetskog koda ne može se naći kod čimpanza.
To naizgled nije mnogo, ali uzmemo li u obzir da se ljudski genom sastoji od oko tri milijarde parova, ili bitova genetske informacije, onda ispada da je riječ o oko 35 milijuna različitih gena među dvjema vrstama.
U čemu se razlikujemo?
Većina razlika može se naći u regijama koje su zaslužne za transkripcijske faktore, odnosno djeluju kao 'prekidači' koji govore različitim genima kada se trebaju aktivirati, odnosno ostati 'ugašeni'. Drugim riječima, većina naše ljudskosti nema veze s genima koji bi bili specifični za našu vrstu, nego se može pripisati činjenici da se geni koje dijelimo s čimpanzama 'izražavaju' na jedinstveni način.
Primjerice, geni koji upravljaju neuronima u svakoj našoj moždanoj regiji uglavnom su jednaki onima kod čimpanza, ali njihova aktivacija osigurava da razvijamo više takvih stanica (a time dobijamo i veći mozak) nego drugi primati. Sve što nas razdvaja je mali dio genoma koji kontrolira stupanj podjele stanica u živčanom sustavu, a ne sami geni. Na taj način, naizgled identični genomi mogu proizvesti jako različite fenotipske osobine. Geni mogu biti isti, ali male razlike u dijelu genoma koji nadzire aktivnost fena potpuno promijeni konačni 'proizvod'.
Znanstvenici još pokušavaju shvatiti kako funkcionira tih 1,2 posto genoma koji je 'ekskluzivno' ljudski. Zasad su uspjeli samo identificirati pojedine sekcije koje utječu na određene ljudske osobine. Primjerice, gen pod nazivom ASPM vjerojatno je povezan sa stvaranjem živaca i veličinom mozga kod ljudi, a onaj kojeg nazivaju FOXP2 mogao bi biti povezan s razvitkom govora. Što se tiče izgleda, gen KRTHAP1 utječe na razinu keratina u korijenu ljudske kose, pa bi mogao biti odgovoran za dlakavost kod ljudi i kod naših majmunskih rođaka.
Dosta gena koje ne dijelimo s čimpanzama povezan je s imunosustavom, i utječu na različitu podložnost raznim oboljenjima. Recimo, čimpanze su otporne na malariju i određene viruse gripe s kojima se ljudi često bore, a s druge strane mi se bolje nosimo s tuberkulozom.
