Kroz povijest se vjerojatno suvremenicima svake velike ere činilo da baš oni žive u najboljem od svih svjetova, u najblistavijem dijelu povijesti. I za današnje doba mnogi to isto govore, makar bi nekom putniku kroz vrijeme bilo krajnje odbojno pratiti besmislene ratove, čudnovato odricanje od znanosti ili zaglušujuću buku stavova i ideja na društvenim mrežama
Tako se sigurno činilo i ljudima koji su živjeli u brončano doba, a koje je trajalo do prije otprilike 3200 godina. Diljem Mediterana, sjeverne Afrike i zapadne Azije cvjetale su složene i visokoorganizirane civilizacije koje su se unatoč manjkavoj tehnologiji uspijevale povezati diplomacijom, trgovinom i razmjenom.
Kulture su se razvijale, gradovi rasli, a onda se sve raspalo tako da nitko do danas ne zna zašto.
vezane vijesti
Kolaps brončanog doba
Kako piše popularnoznanstveni portal IFL Science, popis društava obuhvaćenih takozvanim kolapsom brončanog doba uistinu je impresivan: Asirsko carstvo u Mezopotamiji, Novo kraljevstvo u Egiptu, Babilon, Hetitsko carstvo u Anadoliji, Troja, Mikena, minojska kultura na Kreti... Za većinu tih društava naglo je nastupilo nešto što bismo mogli nazvati 'mračnim dobom', sa skoro zaustavljenim tehnološkim i kulturnim napretkom te društvenom stagnacijom.
Sva su se ta društva razvila tijekom brončanog doba, razdoblja ljudske povijesti koje je počelo oko 3300. prije Krista i bilo obilježeno korištenjem alata od bronce, a proizvodili su ga stapanjem bakra s kositrom, arsenom i drugim metalima. Ova tehnološka prekretnica stvorila je jači i trajniji materijal od dotad poznatih i dostupnih metala, što je spomenutim civilizacijama dalo izniman poticaj u proizvodnji oružja i alata, građevinarstvu, pa i umjetnosti. Ta je revolucija također postavila temelje za razvoj većih urbanih centara, formiranje kompleksnih društvenih hijerarhija i stvaranje različitih sustava pismenosti.
No - zbog prilično nejasnih razloga - ta je mreža društava krenula nizbrdo negdje tijekom 12. stoljeća prije Krista. U svojoj knjizi o tom kolapsu, naslovljenoj '1177 B.C.: The Year Civilization Collapsed', američki arheolog Eric Cline istaknuo je baš godinu iz naslova, dakle 1177. prije Krista, kao prijelomnu točku u kojoj su se stvari počele raspadati. Naravno, kaže taj autor, tako složenim sustavima ipak treba duže vrijeme da bi se urušili. Tijekom nekoliko desetljeća ondje su bjesnjele pobune, ratovalo se, gradovi se pretvarali u ruševine, nestajala su pisma i na koncu kao da su te kulture bile izbrisane s lica Zemlje.
Povjesničari su dosad postavili nekoliko hipoteza o tome što se dogodilo, a uključuju i nekoliko 'uobičajenih sumnjivaca'. Jedno od objašnjenja je dolazak nove, dominantne sile: 'naroda s mora', odnosno osvajača koji nam nisu ostavili ni fizičke ostatke građevina ni pisane tragove svog postojanja, pa je i njihovo podrijetlo nejasno, a čak i samo postojanje te agresivne civilizacije predmet je rasprava. Tko god da su bili, po ovoj teoriji njihov dolazak je doveo do masovnog napuštanja gradova u Anadoliji, Siriji, Fenikiji, Egiptu, Cipru... između 13. i 12. stoljeća prije Krista.
Moguća prirodna katastrofa?
Druga je mogućnost da su se neke od spomenutih civilizacija urušile 'iznutra' općim kolapsom sustava na kojem su počivale. Znanstvenici su odavno utvrdili da su mnoga društva iz brončanog doba imala izrazito centraliziranu, složenu i teško održivu političku strukturu koja ih je činila ranjivom na nejednakost i eksploataciju, a onda je to vodilo društvenoj nestabilnosti.
Jedno od objašnjenja svakako je i moguća prirodna katastrofa. Studija iz 2013. proučavala je zrnca peluda iz sedimenata u jezeru u regiji o kojoj govorimo te našla dokaze klimatskih promjena otprilike u periodu u kojem se dogodio kolaps. Ova promjena u okolišu, zaključili su autori, vodila je do velikih suša, nedostatka hrane i izgladnjivanja stanovništva. Rezultat su bile masovne migracije, društveni nemiri, a krajnja posljedica je to da su sva ova društva postala lakši plijen mogućim napadačima, pa se nekako opet vraćamo na 'narode s mora'. Postoje i neke naznake velike epidemije kuge, a zna se za onu na Kreti.
Pouka za sve
Kako Cline ističe u svojoj knjizi, kolaps se sigurno ne može objasniti djelovanjem samo jednog faktora. Umjesto toga, on sugerira da se složila 'savršena' kombinacija različitih nedaća, uključujući neke koje spominju drugi istraživači.
A autor članka na IFLScienceu zaključuje:
'Povijest nas uvijek spremno podsjeća da nema te civilizacije, bez obzira koliko bila moćna i napredna, koja je imuna na propast. Kad su velike civilizacije brončanog doba bile u usponu, rijetki su mogli predvidjeti da će njihovi veličanstveni gradovi i još veličanstvenije ideje pasti u zaborav. A ipak, uz pravu kombinaciju klimatskih promjena, unutrašnjih sukoba i tehnoloških promjena, čak i najsjajnija društva mogu lako propasti.'
Eto, da nam posluži kao pouka.
