Hrvatska znanost i obrazovanje nikada nisu bili u europskom vrhu, već uvijek ispodprosječni, međutim, zakonskim promjenama iz 2003. i 2004. postali smo još gori i zapravo nekompatibilni s Europom, rekao je u četvrtak tijekom rasprave na tportalu o prijedlozima promjene i dopune Zakona o znanosti i visokom obrazovanju Siniša Rodin, predstojnik Jean Monnet Katedre za Europsko javno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
Prof. Rodin smatra da su svi kasniji pokušaji izmjene Zakona do danas bili samo 'mrcvarenje mrtvog konja' jer je bit problema taj što u Hrvatskoj, premda je potpisnica Bolonjske deklaracije, zapravo ne postoji politička volja da se ona provede. Od 2004. do danas ništa nije učinjeno u skladu s Bolonjskom deklaracijom, već je, naprotiv, stvoren zakonski okvir kojim je provedba Bolonje učinjena nemogućom. Dobili smo inflaciju magistara, ubili smo magistarske studije, a studenti kroz ovakav model ne uspijevaju steći kompetencije, odnosno pripremiti se za prava doktorska istraživanja, pa nam ni ona ne mogu biti kvalitetna, istaknuo je prof. Rodin koji smatra da Zakon stoga ne bi trebalo ni pokušavati popraviti ili dopuniti, već napisati novi ispočetka.
Za tako nešto, uvjeren je Rodin, čak nisu potrebni neki veliki stručnjaci, pa čak ni novi zakoni, već srednja kategorija tehničara koji bi se, kada bi bilo političke volje, pobrinuli da se Bolonja provodi.
Njegov sugovornik, akademik Vlatko Silobrčić, rekao je da je zajedno sa 20-ak članova akademske zajednice potpisao pismo prosvjeda protiv nedavnog povlačenja prijedloga iz saborske procedure zato što je htio upozoriti na grozno stanje u sustavu. Povlačenje prijedloga, objasnio je, shvatili smo kao protivljenje promjenama. Kao i uvijek, u prijedlozima su najspornije one točke koje se tiču pojedinaca, poput umirovljenja profesora sa 65 godina, osim ako su uistinu neophodni nekom Sveučilištu, osnivanja Etičkog povjerenstva te boljeg reguliranja napredovanja u zvanju, rekao je podsjetivši da je odmah nakon najave granice za odlazak u mirovinu oko 80 posto starijih profesora postalo neophodno. Akademik smatra da su prijedlozi trebali biti prihvaćeni kako bi se dobilo neophodno vrijeme za stvaranje potpuno novih zakona, koje i on drži neophodnima.
Sliobrčić je upozorio da od ovakvog sustava u kojem su neki ljudi došli na položaje koje ne zaslužuju, preko veze po principu 'ja tebi – ti meni', nije moguće očekivati da se sam od sebe promijeni. Autonomija sveučilišta ne bi se smjela shvaćati kao mogućnost da svatko radi što hoće, osobito zato što sveučilišta raspolažu novcem poreznih obveznika. 'Pokušajmo pogoditi što će se dogoditi s ovim promjenama i dopunama', rekao je. 'Ublažit će se jer će na njima raditi ljudi koji su i sami njima zahvaćeni, poput prof. Gvozdena Flege, potpredsjednika Vlade prof. Branka Grčića i prof. Josipa Kregara.'
Nema djelatnosti koja je toliko internacionalna kao obrazovanje, rekao je akademik, pa bi stoga bilo dovoljno prepisati zakon neke suvisle zemlje.
Rodin također smatra da bi država trebala prestati financirati institucije i početi financirati studente kroz stipendije kako se to radi u mnogim zemljama svijeta, te da bi trebalo omogućiti stvaranje konkurentnijeg okruženja s više sveučilišta, kako privatnih, tako i državnih. Samo tržište, kaže, treba i može procijeniti koliko stoji 'šalica kave', to se ne može učiniti na administrativnoj razini.
Silobrčić ipak smatra da u Hrvatskoj vrijeme nije zrelo za samoregulaciju sustava visokog obrazovanja jer je ona svojstvena razvijenim demokracijama. Novaca imamo sramotno malo, ali i to malo na sramotan se način distribuira, upozorio je akademik.
