U Netflixovoj seriji pratimo 13-godišnjeg Jamieja, optuženog da je višestrukim ubodima kuhinjskim nožem ubio djevojčicu koja je s njim išla u školu. Iako nije snimana po istinitoj priči, nije daleko od stvarnih događaja - temelji se, naime, na statistikama koje pokazuju porast nasilja među tinejdžerima u Velikoj Britaniji.

Ured za nacionalnu statistiku izvijestio je tako da se broj napada nožem gotovo udvostručio u posljednjem desetljeću. U ožujku 2023. tamošnje ministarstvo pravosuđa osudilo je ili upozorilo na gotovo 18.500 zločina povezanih s tim oružjem - približno 17,3 posto tih počinitelja bilo je u dobi od 10 do 17 godina.

Roditelji, učitelji, ali i cijelo društvo u kojemu dijete živi, svaki na svoj način, imaju ulogu u oblikovanju djetetova okruženja i ponašanja, pogotovo u online svijetu. U četiri potresne epizode 'Adolescencije' na vidjelo izlazi i sav užas utjecaja društvenih mreža na mlade, ali i toksična muževnost, toksični patrijarhat i toksično društvo koji danas oblikuju dječake.

'Ovo je serija o klincu koji radi pogrešnu stvar i uzrokuje veliku štetu. Da bismo ga razumjeli, moramo razumjeti pritiske na njega', rekao je koscenarist serije Jack Thorne. 'Jamie je bio zagađen idejama koje je čuo na internetu, koje mu imaju smisla, koje imaju logiku što mu je privlačna, koje odgovaraju na pitanja o njegovoj usamljenosti i izolaciji i navode ga na neke vrlo loše odluke. Moramo razumjeti stvari koje je konzumirao, a to posebno znači gledati na internet, manosferu i kulturu incela', rekao je Thorne.

Toksična manosfera

U jednoj se sceni direktno spominje i Tate - radi se o influenceru Andrewu Tateu, bivšem kick boksaču koji je postao popularni podcaster u manosferi. Postao je tako internetska senzacija i skupio preko 10 milijuna pratitelja na X-u, na kojem dijeli svoje kontroverzne i mizogine stavove. Od 2025. godine je pod višestrukim istragama, između ostalog za silovanje, no on negira sve te optužbe.

'Jedan od naših ciljeva bio je pitati: 'Što se događa s našim dječacima ovih dana i s kojim se pritiscima suočavaju od svojih vršnjaka, interneta i društvenih medija?' zapitao se koautor serije Stephen Graham, a koji u seriji glumi Jamiejeva oca Eddieja. Serija nije temeljena na pojedinačnom slučaju, već na rastućem trendu nasilja nad mladim djevojkama, a počinitelji su mladići.

Graham je ranije rekao da je prvi put naišao na Tatea kada mu je sin poslao njegov video o vježbanju: 'Pomislio sam - pa ja sam 51-godišnjak koji pomalo zna tko je i što je. Što da sam 13-godišnji dječak koji nije imao najbolji odnos sa svojim ocem, nije stvarno imao tu čvrstu vezu s uzorom i pronalazio je svoje mjesto tamo vani?'

Otkrio je tijekom londonske premijere serije da su ga inspirirala dva slučaja - oba uključuju adolescente koji su navodno izboli djevojke. Porast nasilnog kriminala u toj demografskoj skupini motivirao je i britanskog premijera Keira Starmera da u siječnju izjavi kako bi 'usamljenike, čudake, mlade muškarce u svojim sobama, koji pristupaju svim vrstama materijala online te očajnički željne slave' trebalo smatrati terorističkim prijetnjama.

Kultura incela i međugeneracijsko nerazumijevanje

Koautor serije Thorne rekao je da je koristio kulturu incela za oblikovanje fiktivne tinejdžerove motivacije za ubojstvo. Ona se opisuje kao skupina heteroseksualnih muškaraca koji za svoj 'nedobrovoljni celibat' okrivljuju žene i društvo općenito.

U prvoj i drugoj epizodi detektivi pokazuju Jamieju i njegovu ocu objave s Instagrama u kojima djeluje kao da su ubijena djevojčica i Jamie bili 'dobri prijatelji', sudeći po objavama i reakcijama. No sin detektiva pojašnjava svome ocu da ne vide očito pred sobom - emojije koji otkrivaju da je Jamie prozvan incelom, na što se nastavljaju uvrede na njegov račun. Tu objavu 'podržalo' je, odnosno lajkalo nekoliko stotina djece.

'Temeljita istraga u Jamiejevoj školi, razgovori s njegovim učiteljima, učiteljicama, pedagozima, savjetnicima, drugim učenicima i učenicama. Detektiv koji provodi istragu vrlo je savjestan, trudi se shvatiti o čemu je riječ, ne propušta ništa, ali u ovoj je epizodi sjajno prikazano nerazumijevanje. Duboko, suštinsko međugeneracijsko nerazumijevanje, detektivova izgubljenost u svijetu mlađe generacije, činjenica da mu je shvaćanje mlađe generacije ograničeno i obojeno osudom, omalovažavanjem i neozbiljnim shvaćanjem. Ah-ti-mladi-i-njihove-gluposti-na-mobitelima. Ne samo da nije u stanju shvatiti koliko su te ah-ti-mladi stvari ozbiljne, nego ih nije u stanju razumjeti čak ni na osnovnoj, semantičkoj razini. Trebao bi biti bolji. Međugeneracijski zid u zdravom društvu ne bi smio biti tako neprobojan', piše Zrinka Pavlić u kritici ove serije za tportal.

Traženje potvrde od društva

Koliko je utjecalo to na samog Jamieja, pokazuje i njegov razgovor sa psihologinjom u trećoj epizodi - u uznemirujućem verbalnom napadu na psihologinju on želi dobiti potvrdu od nje, tražeći da mu kaže da 'joj se sviđa' i da 'ne misli da je ružan', među ostalim, kao što je to bio slučaj u objavama na Instagramu. Štetnosti postanu svjesni i njegovi roditelji Eddie i Manda; majka se, naime, u zadnjoj epizodi prisjeti kako ga je u kasne sate, u 1 u noći, znala naći u sobi na mobitelu.

Jedan od potresnijih trenutaka serije je onaj kada Jamie nazove oca, kojemu je taj dan rođendan, kako bi mu javio da će priznati krivnju. U tom se trenutku obitelj (Eddie, Manda i njihova kći Lisa) - koja se posljednjih gotovo godinu dana od saznanja pokušava 'sastaviti' - ponovno raspada, shvaćajući da sada doista više nema povratka. Eddie i Manda sjede u spavaćoj sobi, pitajući se u mučnom razgovoru što su mogli bolje i drugačije. U posljednjim trenucima serije Eddie se rasplače u sinovljevoj sobi, gurajući plišanog medvjedića u krevet. Spremajući igračku u krevet, govori: 'Trebao sam biti bolji.'

'Treća je epizoda ona s Jamiejem i psihologinjom, a u četvrtoj su posljedice, trebao-sam-biti-bolji i spoznaja da je moguće jednako odgajati dvije osobe, a da pritom jedna ispadne OK, dok druga ubije osobu u mladoj dobi zbog raznih stvari, od urođenih sklonosti i osobina ličnosti, preko vršnjačkog utjecaja - pozitivnog i negativnog, zbog 'klasičnog' roditeljskog ignoriranja suptilnih znakova upozorenja, pa sve do generalno bolesne društvene klime. Ali, dakako, i zato što su svi trebali bolje.

Jamie i njegova obitelj doživjeli su tragediju zato što su svi trebali bolje. No ono što ova serija eksplicitno ne spominje, iako cijelo vrijeme tutnji u pozadini, jest to da je tragediju doživjela još jedna obitelj - obitelj ubijene djevojčice. I sama djevojčica, dakako, koja nikada neće odrasti zbog Jamieja i zbog toga što društvo generalno - i procedura i istraga i psihologija i obitelj - nisu bolji', piše Pavlić u kritici za tportal.

Tjeskoba među mladima zbog društvenih mreža

Hvaljena Netflixova serija jasno osvjetljava složen odnos između današnje mladeži i kulture društvenih mreža, prikazujući kako platforme društvenih medija pojačavaju pritiske, tjeskobu i potrebu za potvrdom među njima.

U 2024. godini društveni mediji popularniji su no ikada - najnoviji statistički podaci pokazuju da u svijetu više od 5,45 milijardi ljudi koristi društvene mreže, što u postocima čini gotovo 70 posto svjetske populacije. Prema nekim istraživanjima, provodimo prosječno oko tri sata dnevno na njima. U Hrvatskoj ih pak koristi 2,9 milijuna ljudi, odnosno 81 posto ukupnog stanovništva, a prema najnovijim podacima najviše vole - TikTok.

'Ovisnost o društvenim mrežama postala je realnost i to ne samo mladih. Istraživanja pokazuju da mnogi mladi pokazuju znakove ovisničkog ponašanja, poput nemogućnosti da se isključe s interneta, stalnog provjeravanja notifikacija i osjećaja nervoze kada nemaju pristup telefonu. Oni su postali produžetak njihove svakodnevice, a društvene mreže prostor za izražavanje, zabavu, ali i pritisak', rekao je ranije za tportal Maro Alavanja iz Narativ komunikacija.

'Drugi problem je osjećaj izoliranosti unatoč 'povezanosti' s drugima – ironija je u tome što društvene mreže često dovode do površnijih odnosa', kazao je Alavanja. 'Društvene mreže i pametni telefoni dizajnirani su tako da hakiraju naše mozgove i manipuliraju našim emocijama, tj. potiču one najsnažnije emocije, i tu po meni dolazimo do suštine problema koji kreira gadne posljedice', pojasnio je.

Sve prisutniji cyberbullying

Osim toksičnih trendova, ali i toksičnih ljudi na društvenim mrežama, koji itekako utječu na mlade i njihovo razmišljanje, uz konstantnu dostupnost putem pametnih telefona, pojavio se novi problem suvremenog društva i odrastanja u kojemu je tehnologija neizostavan dio dana - problem cyberbullyinga.

On ostavlja ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje djece i mladih koji se u najranjivijim godinama svoga odrastanja očajnički pokušavaju uklopiti u društvo što se neprestano mijenja. Da nije lako biti tinejdžer u današnje vrijeme, dokazuje i činjenica da pripadnici mlađih generacija prijavljuju puno više slučajeva depresije i niza drugih mentalnih problema nego prijašnje generacije.

Naime maltretiranje putem interneta pogubnije je od onog uživo jer se barem onom u stvarnom vremenu zna početak i kraj, a cyberbullying prati osobu dokle god joj je telefon u blizini.

'Često se manifestira kroz verbalne napade, širenje lažnih informacija ili neugodne fotografije i videe. Za razliku od klasičnog maltretiranja, cyberbullying može biti prisutan 24 sata dnevno, bez mogućnosti bijega. Maltretiranje putem interneta uključuje i isključenje iz društvenih grupa, što može izazvati duboke osjećaje nesigurnosti i anksioznosti kod žrtava', kazao je Alavanja.

U Hrvatskoj je oko 20 posto djece i mladih iskusilo barem neki oblik cyberbullyinga. Međutim Alavanja napominje 'da stvarna brojka može biti i veća jer mnoga djeca ne prijavljuju incidente'. Žrtve cyberbullyinga često pate od anksioznosti, depresije, povlače se u sebe i iz društva, a nekada mogu biti i suicidalne.

'Ove se posljedice ne zaustavljaju samo na emocionalnoj razini, one također mogu utjecati na njihov školski uspjeh i društveni život, uzrokujući trajne traume', pojašnjava Alavanja. 'Pojava cyberbullyinga često ostaje skrivena, pa je ključna uloga roditelja i obrazovnih institucija u prepoznavanju znakova i pružanju podrške', dodaje.

'Ova serija je tragedija, ovaj problem zahtijeva hitnu akciju'

Thorne opisuje seriju kao početak razgovora – ali onog koji mora dovesti do akcije. 'Ono što se nadate kada stvarate djelo socijalnog realizma jest pokrenuti razgovor', rekao je u nedavnom intervjuu. 'Ova serija je tragedija... Ovaj problem zahtijeva hitnu akciju.'

Algoritmi društvenih mreža brzo mogu odvesti mlade korisnike u 'mračna mjesta', stvarajući i/ili pogoršavajući probleme mentalnog zdravlja, potičući štetne ideologije i potkrepljujući kulturu izolacije. Thorne je otišao toliko daleko da je pozvao Ujedinjeno Kraljevstvo da slijedi primjer zemalja poput Francuske, Norveške i Australije u ograničavanju pristupa društvenim mrežama za tinejdžere.

'Kad bih ja odlučivao, tretirao bih pametne telefone poput cigareta i uveo potpunu zabranu za korištenje mlađima od 16 godina', kaže Thorne, naglašavajući da oni često nemaju alate za suočavanje i procesuiranje bujice sadržaja s kojima se susreću na internetu.

Međutim, kako 'Adolescencija' jasno pokazuje, svako rješenje mora uključivati same mlade. Oni nisu samo pasivni sudionici u ovom digitalnom krajoliku – imaju pravo biti saslušani u raspravama koje oblikuju online prostore u kojima obitavaju. Poslovni subjekti, kreatori politika i društvo u cjelini moraju se pomaknuti dalje od površinskih reformi i poduzeti smislene korake kako bi osigurali da platforme društvenih mreža budu dizajnirane s dobrobiti mladih korisnika u središtu.

U svojoj srži 'Adolescencija' istražuje kako tinejdžeri oblikuju svoj identitet pod stalnim digitalnim nadzorom. Narativ ističe pritisak na stvaranje idealiziranih verzija sebe na internetu, što dovodi do značajnih utjecaja na mentalno zdravlje, samopouzdanje i odnose.

Thorneov poziv na akciju i ograničenje pristupa društvenim mrežama za tinejdžere predstavlja samo dio mnogo šire rasprave: odgovornost poslovnih subjekata za oblikovanje digitalnih prostora.

Tehnološke tvrtke osobito moraju prepoznati da njihove platforme utječu na to kako mladi formiraju svoj identitet, komuniciraju sa svijetom i razumiju sami sebe. Thorne upozorava da, bez intervencije, te platforme mogu brzo odvesti mlade korisnike u opasna područja: 'Ideje koje se izražavaju su opasne u pogrešnim rukama, a mladi mozgovi nisu opremljeni da se nose s njima.'