Ljeto, s visokim temperaturama, velikim sušama, obiljem eteričnih para, poljoprivrednim čišćenjem i rojevima turista, sezona je u kojoj svake godine bilježimo dramatičan porast broja požara. Najviše ih je izazvano nepažnjom, osobito paljenjem korova, neki nastaju prirodno, no ima i onih koje ljudi namjerno podmeću zbog određenih osobnih ili ideoloških interesa ili pak piromanskih sklonosti
Početkom kolovoza policija je privela 18-godišnjeg Omišanina koji je osumnjičen da je vozeći se motociklom uz prometnicu podmetnuo čak tri požara u Dućama, Zadvarju i u Zakučcu.
Tijekom ispitivanja u policiji navodno nije mogao objasniti zašto je podmetnuo požare već je samo rekao da mu je tako 'došlo'.
Policija je prije nekoliko dana uhitila još jednu osobu, 24-godišnjaka osumnjičenog da je namjerno izazvao četiri požara na području Ljubitovice. Svi oni u medijima su nazvani piromanima. No jesu li svi ljudi koji serijski podmeću požare piromani i kako se prepoznaje piromanija?
Što je piromanija?
Prema definiciji psihijatara piromanija spada u poremećaje kontrole impulsa baš kao i kleptomanija ili kompulzivna sklonost kocki. Naziv bolesti dolazi od grčke riječi za vatru 'pyr'. Očituje se opsjednutošću prema vatri, a bolesnik višekratno ne uspijeva odoljeti želji da podmetne požar.
Poremećaji kontrole impulsa predstavljaju grupu poremećaja za koje je karakterističan nedostatak kontrole nad porivima koji pacijenta potiču na neku za njega štetnu aktivnost. Piromanija je češća kod muškaraca, skitnica, delikvenata, blaže mentalno retardiranih i sklonih alkoholu, a kod žena se u kombinaciji nerijetko javljaju i promiskuitet te kleptomanija. Osobe koje pate od spomenutog poremećaja često su opsjednute vatrom, vatrogascima i požarima od rane mladosti. Uspješnim paljenjem požara oslobađaju se snažne unutrašnje napetosti koja se u njima nakuplja prije samog čina, pa uživaju u gledanju ili u sudjelovanju u požaru.
Osumnjičeni piromani stižu u Vrapče
Prof. dr. Vlado Jukić iz Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu za tportal je rekao da će osobe za koje postoji sumnja da su piromani 99,9 posto sigurno doći kod njih na vještačenje.
'Piromanija je vrlo rijedak poremećaj, a uglavnom ga susrećemo prilikom vještačenja podmetanja požara. Nije ju lako dijagnosticirati jer piroman nije niti potpuno zdrava osoba koja pali požare iz nekog materijalnog ili socijalnog interesa, niti teški duševni bolesnik kod kojeg je piromanija samo jedan od popratnih simptoma. Nema ni nekog testa, laboratorijskog nalaza, EEG-a ili CT-a koji bi je potvrdio. Ona se utvrđuje na temelju pomne anamneze i okolnosti pod kojima je požar podmetnut. Ako netko nije nikada ranije podmetao požar, onda je teško dokazati da je piroman. No ako je imao takvih epizoda u životu, ne nužno teških razmjera, lakše je potvrditi da je riječ o piromanu. Piromani namjerno i smišljeno podmeću požare. Kod njih postoji napetost i uzbuđenje kod pripremanja požara, a potom, kada gledaju požar, osjećaju opuštanje i zadovoljstvo. Treba svakako isključiti neku drugu motivaciju ili korist. To radi policija, ali i mi. Piroman neće paliti požar kako bi naudio Hrvatskoj i njenoj turističkoj sezoni ili se osvetio susjedu ili pak zato što je zao; on to radi isključivo iz užitka. Oni u pravilu nisu potpuno neubrojivi; uglavnom nisu toliko retardirani ili dementni da ne bi znali što rade. To pokazuje i činjenica da se skrivaju.'
Piromani se, kaže Jukić, gotovo nikada ne javljaju sami u psihijatrijske bolnice; ne traže sami pomoć.
'U svojih 36 godina prakse nisam imao takav slučaj. Njima se određuje prisilni tretman kada podmetnu neki požar, a hospitalizacija i terapija ovise o uvjetima. Ako se radi o kaznenom djelu, počinje se s hospitalizacijom, a može se nastaviti s ambulantnim liječenjem ako počinitelji više nisu trajno opasni, ako se mogu kontrolirati.'
Piromanija se ne može odglumiti
Osobe koje podmeću požar zbog neke osobne koristi mogu se pokušati izvući kao piromani kako bi eventualno umanjili kaznu koja za namjerno podmetanje požara može biti vrlo visoka, međutim, pravu motivaciju otkriva niz policijskih i psihijatrijskih analiza.
'Svako glumatanje u psihijatriji se može relativno brzo otkriti. Ljudi pokušavaju predstaviti simptome kako ih oni zamišljaju, međutim, oni se drugačije očituju u stvarnom životu', kaže.
Jukić smatra da bi policija trebala imati tajni registar potpaljivača požara, ali nije uvjeren da bi to trebala imati i psihijatrija.
'Naime, u tom slučaju trebali bismo imati i registre brojnih drugih bolesti i poremećaja, a tada bi to moglo biti zadiranje u ljudska prava', objasnio je naš neuropsihijatar.
