Znanstvenici su otkrili da vampirski šišmiši imaju živčane stanice osjetljive na toplinu pomoću kojih otkrivaju svoj mogući obrok
Ovi detektori pronalaze mjesta na kojima krv njihovih žrtava teče najbliže koži, što im omogućuje najefikasnije hranjenje.
Vampirski šišmiši, zajedno s nekoliko zmija, spadaju u malenu skupinu životinja naoružanu infracrvenim senzorima, međutim njihova je tehnika jedinstvena.
Obični vampirski šišmiši Desmodus rotundus, koji nastanjuju topla područja Središnje i Južne Amerike, svake noći moraju popiti barem jedan obrok krvi kako bi preživjeli.
Stručnjaci vjeruju da svoje žrtve otkrivaju samo po zvuku disanja. Kada pronađu životinju, pužu po zemlji i potom se uspinju na nju. Svojim detektorima sposobni su otkriti krv na 20-ak cm ispod kože.
U novom istraživanju, predstavljenom u časopisu Nature, stručnjaci su otkrili da je u ovom procesu ključna molekula osjetljiva na toplinu TRPV1. Taj protein drugim životinjama obično pomaže da otkriju opasno visoke temperature iznad 43ºC, međutim kod šišmiša su neke od molekula TRPV1 mutirale u kraću verziju koja je osjetljiva i na niske temperature od oko 30ºC.
Istraživanje bi trebalo omogućiti razvoj lijekova koji bi reagirali na slične senzore kod ljudi.
Vampirski šišmiši su jedini poznati sisavci koji se hrane isključivo krvlju. Krv ližu, a ne sišu. Najčešće slijeću na neku domaću ili divlju životinju, a rijetko na čovjeka. Prvo poližu kožu životinje, a zatim je zagrizu svojim oštrim prednjim zubima i naprave malu ranu. Slina im sadrži antikoagulans koji omogućuje nesmetano istjecanje krvi bez grušanja. Obično popiju vrlo malo krvi - oko 20 ml. Životinje najčešće ni ne osjete ugriz. Gubitak krvi ne predstavlja gotovo nikakvu opasnost za žrtve – puno veća je mogućnost infekcije bjesnoćom.