Od tada je prošlo tek malo više od stotinu godina, međutim, danas se više nitko ne čudi ni umjetnim satelitima koji snimaju rane dane svemira, ni planovima za putovanje na Mars, niti golemim 3D televizorima, mobitelima i mnoštvu sličnih uređaja koji život čine kvalitetnijim, udobnijim i zabavnijim..

Slična zadivljujuća postignuća ostvarena su i u medicini. Još početkom 20. stoljeća očekivano trajanje života bilo je samo 30-ak godina da bi u posljednjem desetljeću u razvijenim zemljama poput Japana naraslo na 80-ak. Danas imamo umjetne dijelove tijela - gotovo 70 posto organizma može se barem na neko vrijeme zamijeniti umjetnim organima, imamo i brojne moćne antibiotike, anestetike i cjepiva, a mnoge bolesti poput boginja i dječje paralize nestale su s lica Zemlje ili su potisnute. No s druge strane još uvijek nemamo lijeka za običnu prehladu, jako malo možemo poduzeti po pitanju išijasa i bolova u kralježnici; liječenje raka se razvija, ali sporo, a slično je i s neurološkim bolestima kao što su Parkinsonova, Alzheimerova i demencija. Problem nije u tome što znanstvenici ili medicinska industrija nemaju volje ili interesa otkrivati nove tretmane, kako to ponekad teoretičari zavjera vole isticati, već u činjenici da neke bolesti imaju vrlo složene mehanizme djelovanja, a istraživanja su tek nedavno počela.

Kada ljudi ne nalaze zadovoljavajuća rješenja, prirodno je da se pokušavaju hvatati za slamke, a u svijetu ima mnogo onih koji su spremni iskoristiti ljudski očaj. Ako imate rak, nadriliječnici će se sjatiti oko vas kao lešinari. Nudit će vam lažna obećanja i u najboljem slučaju placebo efekt po visokim cijenama. No tu gotovo uvijek vrijedi jedno pravilo: ako vam se neko liječenje čini previše dobrim da bi bilo istinito, najvjerojatnije i jest.

Preuveličavaju i mediji i znanstvenici

Stvar dodatno komplicira priroda funkcioniranja stvari u medijima i u znanstvenoj zajednici. Mediji vole senzacije jer se one najlakše prodaju pa će gotovo uvijek nastojati prenapuhati vijesti - bilo pozitivne ili negativne. Otkrića koja još nisu prošla ozbiljne provjere predstavit će kao epohalna i tako će nerealno povećati očekivanja, a čitatelji će svaki tjedan tražiti neko novo čudo. U znanstvenoj zajednici pak postoji stalan pritisak da se objavljuju novi radovi i pronalaze važni, djelotvorni lijekovi i tretmani. U protivnom znanstvenici se smatraju neproduktivnima pa im prijeti otkaz ili presušivanje grantova, odnosno financija za projekte. To ih pak potiče da preuveličavaju, a ponekad čak i lažiraju svoje rezultate (poznat je slučaj južnokorejskog genetičara Woo Suk Hwanga koji je lažirao svoja istraživanja matičnih stanica).

Primjerice, nedavno su brojni mediji objavili vijest da se gotovo 40% bolova u leđima može izliječiti antibioticima. No nakon što su naslovi poharali naslovnice u akciju su se dali neki stručni blogeri. Njihove su analize konačno otkrile da je realan postotak mnogo niži – negdje oko pet posto te da je nekoliko autora objavljene studije bilo povezano s kompanijama koje su reklamirale i prodavale tretmane. Drugim riječima bili su u sukobu interesa. Slično je bilo i s cjepivima protiv gripe. Neke kompanije napuhavale su njihovu učinkovitost da bi opsežna studija Cochrane kolaboracije 2010. pokazala kako je njihova učinkovitost znatno manja - da je potrebno cijepiti 33 ljudi da bi se spriječila jedna pojava simptoma gripe. Takve okolnosti koriste pak antivakcinacijski i drugi slični neznanstveni i pseudoznanstveni pokreti koji umanjuju ili čak negiraju vrijednost novih proboja u medicini.

Kako i gdje saznati istinu?

Sve gore navedeno i još mnogo toga što ovdje nismo mogli pokriti čini da postupno sve više raste nepovjerenje ljudi prema farmaceutskoj industriji i medicini općenito kao i zbunjenost među onima koji bi voljeli saznati objektivne činjenice, ali ne znaju kako i gdje. U takvoj atmosferi nije teško postati žrtvom kvazistručnjaka ili teoretičara zavjera. Na internetu se u moru smeća može naći nešto kvalitetnih znanstvenih časopisa kao što su Nature, Science, The Lancet i sl. u koje se čovjek može pouzdati. No radovi u njima obično su pisani prezahtjevno za prosječnu publiku, a za pristup njihovim bazama podataka nerijetko je potrebna pretplata. Gdje onda naći besplatne, popularno predstavljene, a ipak vjerodostojne činjenice? Evo nekoliko izvora koje preporučuju naši, ali i britanski stručnjaci:

Cochrane sažeci: najbolji izvor za medicinske informacije – sažeci su jednostavno pisani, a dio njih je preveden i na hrvatski

RegPok: što trebate znati prije nego se podvrgnete kliničkim testiranjima;, također na hrvatskom

Testing Treatments: literatura koja govori o tome što su prava testiranja

NHS Choices: najbolje ocjene medijskih napisa

The Lawson practice: dobri linkovi za medicinske informacije

Cancer Research UK: pouzdane informacije o raku

Badscienceblogs: neznanstvene prijevare

Ebm-first.com: dobar izvor o pseudoznanosti i prevarantima