Da biste razumjeli o kakvoj se brzini prijenosa podataka ovdje radi, znajte da je jedan petabit jednak milijunu gigabita. Zapravo, procijenjeno je da cjelokupna globalna internetska propusnost iznosi nešto manje od 1 Pbit/s, što znači da bi ovo vlakno moglo podnijeti sve to, i to s dodatnim kapacitetom.

Tehnički, to nije najbrža brzina prijenosa podataka ikad zabilježena jer su stručnjaci testirali optički čip koji je radio na nevjerojatnih 1,84 petabita u sekundi, no ta je tehnologija još uvijek prilično eksperimentalna i daleko od komercijalizacije.

Ovaj novi rekord, koji su postavili istraživači s japanskog Nacionalnog instituta za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (NICT), značajan je jer je postignut korištenjem optičkog vlakna sa standardnim promjerom obloge od 0,125 mm. To znači da bi trebao biti u velikoj mjeri kompatibilan s postojećom infrastrukturom. Kao i većina trenutnih optičkih vlakana, novi sustav koristio je jednu staklenu jezgru za prijenos podataka, ali se svjetlost prvo modulira u obliku 55 različitih tokova podataka ili ‘modova’ koji nose različite informacije. Na drugom kraju vlakna ti se signali obrađuju za dekodiranje prenesenih podataka.

Ovo označava prvu demonstraciju prijenosa pomoću 55 ’modova’, što inženjerima omogućuje učinkovitiju upotrebu u odnosu na njihov prethodni rekord, postavljen u svibnju ove godine. U tom je radu tim uspio prenijeti podatke brzinom od 1,02 Pbit/s koristeći samo četiri ‘moda’ u obliku četiri odvojene staklene jezgre. Potom je širina pojasa prijenosa bila raspoređena na 801 kanal valne duljine u tri pojasa, a sada je širina pojasa ograničena na samo 184 valne duljine unutar jednog pojasa, što označava poboljšanje učinkovitosti tri puta.

Tim kaže da prijenosni kapacitet također ima prostora za poboljšanje širenjem frekvencijskog pojasa.

Istraživanje je predstavljeno na Europskoj konferenciji o optičkim komunikacijama u rujnu.