Prije no što donesemo bilo kakve zaključke o tome koja od ovih platformi ima veće šanse dominirati tržištem, uzmimo u obzir neke temeljne činjenice. Za početak, Nintendo Switch je prije svega reklamiran kao hibridna konzola. Riječ je o uređaju kojeg je moguće igrati kod kuće te ga kao svaku drugu konzolu spojiti na televizor, no tu sličnosti jednostavno - prestaju.

Ninendov Switch napravljen je za igranje u pokretu, što znači da ga u bilo kojem trenu možete odspojiti od punjača spojenog na TV, te ga ponjeti sa sobom. Vrijeme koje ovaj uređaj s ekranom o od 6,2 inča može provesti odvojen od izvora struje te naravno - u punom pogonu je do šest sati, s time da je Nintendo nekoliko puta napomenuo da sve zavisi o tome kakvu igru igrate. Zelda: Breath of The Wild je tako jedna od najzahtjevnijih igara koja će Switch iscrpiti za nešto više od dva i pol sata.

Znamo, ovo ne zvuči baš spektakularno, no uzmite u obzir da velik broj ljudi ima velikih problema s prenosivošću igraćih platformi ili u ovome slučaju - nedostatku iste. Prenosivost igrive platforme ili u ovom slučaju mogućnost izbora, velika je stvar za niz potencijalnih kupaca. U usporedbi sa Switchem PlayStation 4 je punokrvna kućna konzola čija se prenosivost uglavnom svodi na jednostavnu činjenicu da logiranjem na dva uređaja možete prebacivati sačuvane pozicije.

Prednosti Sonyjeve konzole leže u samome hardveru. Nintendo Switch je zbog svoje prenosive forme opremljen Nvidijinom Tegrom koja u usporedbi s PlayStationovim AMD Jaguarom ima četiri (!) puta manje shadera. Broj procesorskih jezgri? Četiri ARM Cortex A57 jezgre u usporedbi s 8x AMD Jaguar jezgri u PlayStationu. Memorija? Pogodili ste - manje nego u PlayStationu 4 - 4 GB u odnosu na 8GB.

Konačno, tu je zapremnina. PlayStation 4 dolazi sa tvrdim diskom zapremnine 50 GB, dok Nintendo Switch pod poklopcem čuva svega 32GB prostora. Nintendo je tijekom predstavljanja konzole naglasio da je zapremninu moguće proširivati putem SD kartica, no i dalje smo suočeni s činjenicom da će nam to biti premalo planiramo li išta downloadati putem online dućana.

Olakšavajuća okolnost dolazi u obliku medija na kojem ćemo dobijati igre, a to su SD kartice koje se ubacuju na gornjemu dijelu same konzole. Da je Switch kućna konzola, njegov inferiorni hardver bi ga pokopao. On će imati grafički jednostavnije naslove od PlayStationa 4, što donekle opravdava slabiji hardver, no to nije glavni argument za 'downgrade'. Drugi razlog zbog kojeg je odluka pala na slabije komponente ponovno leži u prenosivosti. Da je Nintendo u Switch stavio procesor, memoriju i grafičku karticu jaču od PlayStationove, njegova baterija bi se ispraznila prije nego što biste se stigli popesti na autobus.

Prenosivosti pripomaže mogućnost konzole da smanjuje brzinu grafičkog procesora kada nije spojena na punjač, odnosno televizor. Ovo znači da ćemo vrlo vjerojatno imati dva seta specifikacija vezanih uz igre koje kupujemo. Primjerice, 60 sličica u sekundi na TV-u, 30 kad konzolu prenosimo. Druga stvar koja do danas nije razjašnjena je prikaz na ekranu. Iako konzola službeno podržava razlučivost od 1080p, ona se vrlo vjerojatno downscalea za prijenosnu verziju. Druga solucija bila bi upscaling iz 720 u 1080p što će na televizorima od 4K izgledati katastrofalno.

Glavni razlog, doduše, zbog kojeg ćemo ovu konzolu kupovati je isti zbog kojeg smo kupovali sve Nintendove konzole prije njega, a to su ekskluzive. Nintendo je predstavio velik broj impresivnih igara koje nećemo moći zaigrati nigdje drugdje te se nada da ćemo zbog novog Maria, Zelde ili Mario Karta odlučiti kupiti konzolu. Lineup igara koje ćemo igrati uvelike će definirati tržišno pozicioniranje konzole koja, barem na prvu loptu, uzrokuje optimizam kombiniran sa velikom dozom opreza.

Kao i Nintendo Wii, ova konzola najviše će se dopasti obiteljima koje konzolaški gejming misle približiti svim članovima obitelji. Hrpa party igara, karakteristična nintendovska vedrina i velik broj izvrsnih igara za sve uzraste bit će glavni argumenti zbog kojih će se barem dio korisnika odlučiti za Switch. Još jedna bitna stvar su maštovito osmišljeni kontroleri koji omogućuju interakciju s igrom na način koji bi se mogao svidjeti puno širem spektu igrača.

No kao i svaki put do danas, konačni uspjeh konzole definirat će igre, a ne hardver. Ukoliko Nintendo isporuči dovoljno kvalitetnih igara, ako proizvođači poput EA i Activisiona predstave dovoljno portova koji će zadovoljiti znatiželju igrača koji ne ovise samo o Nintendovim igrama, Switch ima budućnost. Njegova hibridna priroda nešto je što bi trebalo privući više ljudi, no činjenica je da s početnom cijenom od 2900 kuna neće privući velik broj predstavnika spomenute demografije. Kod nas, odnosno u Hrvatskoj, sinonim za gejming je prije svega PC, pa nakon toga PlayStation 4, pa nakon toga sve ostalo.

Ovo znači da uvođenje koncepta konzole na kojoj je piratstvo praktički nemoguće, koja vas u startu košta preko 3000 kuna te koju možete iznjeti van neće privući prevelik broj ovdašnjih gejmera. Na globalnoj razini i poglavito u Japanu koncept mobilnog gejminga je sinonim s imenom Nintendo, što znači da će tamo, u Kini i Južnoj Koreji Switch vrlo vjerojatno doživjeti najveći uspjeh.

Kod nas je, uzmemo li u obzir gospodarsko stanje, dominaciju PlayStationa 4 i PC-ja, cijenu i neobični faktor forme on, bojimo se, osuđen na marginalizaciju i konačno - čisti zaborav.