“Ono što me najviše zbunjuje u cijeloj ovoj priči nije sama tehnologija, nego način na koji se komuniciraju znanstvene vijesti,” kaže za Forbes Marcello Ienca, profesor etike umjetne inteligencije i neuroznanosti na Tehničkom sveučilištu u Munchenu. On naglašava kako se informacije o Neuralinku i radu tvrtke šire “ležerno putem društvenih mreža”, a ne u tradicionalnim znanstvenim časopisima.

“Čini se da izbjegavaju ustanovljene protokole koji su temelj znanstvenog integriteta,” kaže Ienca, što sprječava stručnjake da procijene i shvate “puni opseg i utjecaj” svih napredaka o kojima se govori.

“Tweet baš i nije stručno recenzirano znanstveno izvješće,” kaže L. Syd M Johnson, etičar u Centru za bioetiku i humanistiku medicinskog sveučilišta SUNY Upstate, dodajući kako Muskova kratka objava sadrži malo detalja o oporavku pacijenta, razini kontrole koju imaju nad mišem i tome znači li “miš” zapravo kursor na monitoru, prenosi Forbes Hrvatska.

Iznimna važnost transparentnosti

Većina kliničkih testova registrira se u javnoj bazi podataka ClinicalTrials.gov upravo zbog transparentnosti, odgovornosti i za korist znanosti, kaže Laura Cabrera, neuroetičarka u institutu Rock Ethics sveučilišta u Pennsylvaniji. Ona je pozvala na osmišljavanje “rigoroznijih načina” za pozivanje na odgovornost i transparentnost kompanija koje rade u ovom polju kako bi one morale slijediti iste standarde kao i testiranja financirana saveznim sredstvima.

Iako to što Neuralink nije registrirao svoje kliničko testiranje nije ilegalno, Ienca kaže kako je to “kršenje fundamentalnih etičkih smjernica za biomedicinsko istraživanje,” ponajprije Helsinške deklarancije, temeljne izjave o etičkim principima za medicinska istraživanja koja uključuju ljude. Ienca dodaje kako Neuralink nije podijelio informacije o osnivanju ikakvog internog etičkog odbora ili vlastitog etičkog koda, kao i da nisu sudjelovali ni u kakvim važnijim aktivnostima organizacija u tom polju kao što je OECD.

Neuralink nije odgovorio na Forbesov upit za komentar.

Ienca je Neuralink optužio za dovođenje u opasnost čitave discipline neurotehnologije, i to zbog netransparentnosti i činjenice da nisu jasno komunicirali svoju poziciju o važnim etičkim i društvenim pitanjima vezanima za njihov rad, dok tvrtka istovremeno nastavlja s istraživanjima na ljudima. “Ako se odlučite igrati vatrom u kući, povećavate rizik ne samo za sebe, već i za cijelu kuću,” kaže on. “Bojim se da bi Neuralinkovo neuvažavanje etičkih aspekata tehnologije moglo izazvati negativne posljedice za čitavu neurotehnološku zajednicu.” Ienca je upozorio kako bi takav scenarij mogao usporiti tehnološke inovacije koje mogu pomoći milijunima ljudi oboljelih od neuropsihijatriskih poremećaja i mentalnih bolesti, mnogima od kojih trenutna tehnologija ne pomaže efikasno. Budući da su ulozi toliko visoki, “ne možemo si priuštiti skandal u stilu Cambridge Analytice povezan s ljudskim mozgom,” kaže Ienca.

Neuralink je u rujnu dobio dopuštenje za angažiranje pacijenata za potrebe testiranja koliko njihovi uređaji koji se implantiraju u mozak mogu pomoći ljudima s paralizom povratiti izgubljene funkcije kontroliranjem računala pomoću mozga. Musk je objavio kako je prvi pacijent implantat dobio u siječnju, a prošlog tjedna rekao kako se pacijent navodno u potpunosti oporavio i kako je mogao micati miš po ekranu “samo mislima.” Milijarder je obje informacije iznio na X-u.

Niz razloga za kritiku

Najavio je kako će prvi proizvodi Neuralinka uključivati “Telepathy”, koji bi korisnicima omogućavao kontroliranje mobitela ili računala “samo mislima”, kao i značajke koje bi mogle povratiti vid slijepima. Tvrtka je trpjela kritike zbog eksperimentiranja na životinjama, a postavljaju se i pitanja o nezavisnosti regulatornog odbora koji nadzire istraživanja na životinjama. Tvrtka odbacuje optužbe i naglašava kako je “potpuno posvećena radu s životinjama na najhumaniji i najetičniji mogući način.”

Stručnjaci za Forbes kažu kako je nejasno što će se dogoditi s ljudskim pacijentima Neuralinka nakon završetka kliničkog testiranja za implantante. “Kada testiranje završi, hoće li biti prepušteni samima sebi?” pita se Johnson, naglašavajući mnoge rizike povezane s operacijama umetanja implantanta, mogućnost da bi uređaj mogao s vremenom početi slabije funkcionirati, kao i činjenicu da bi neki bez njega mogli u potpunosti ostati po završetku testiranja.

“Musk priča o tome kako želi pomoći ljudima s invaliditetom – omogućiti tetraplegičarima punu tjelesnu funkcionalnost – što je neiskreno i štetno,” kaže Johnson, pitajući se žele li uopće osobe s invaliditetom implantate u mozgu ili mogućnosti kontroliranja mobitela mislima. “Poruka je zapravo da ljudi s invaliditetom trebaju biti ‘popravljeni’ invazivnim implantatima u mozgu.” Johnson naglašava kako “društva već sada mogu učiniti toliko toga – što ne čine – za poboljšanje mobilnosti, pristupa poslovima i obrazovanju i pristojnim stanovima za osobe s invaliditetom.”