Poslanici čelnika sekte, ratnog veterana Harolda Campinga (89), prvo su mjesecima lijepili velike postere upozorenja širom SAD-a. No uvjereni da je Isus spasitelj sviju, da je iznad nacionalnih denominacija te da je njihova interpretacija Biblije baš ona prava, krenuli su upozoriti i ostatak svijeta. Iako pripadaju omanjoj američkoj protestantskoj zajednici, obavili su prilično uspješan posao – čulo ih se uzduž i poprijeko. Na ulicama Manille ostavili su glasnice dovikujući proročanske poruke, internet odavno bruji raspravama je li pravi datum 21. svibnja 2011. ili 21. prosinca 2012., a u našem susjedstvu u Makedoniji policija je prije nekoliko dana na informativni razgovor privela skupinu autora mesijanskih letaka i plakata koji su preplavili zemlju. Sve to može se činiti smiješnim, no postaje malo ozbiljnije kada vam klinac dođe iz škole i kaže: 'Tata, znaš da će za dva dana biti potres koji će sve sravniti sa zemljom?'

Čemu toliko uzbuđenje?

Najave sudnjeg dana nisu rijetkost. Samo u 2000. godini bilo ih je prognozirano više desetaka. One su bile popularne i prije Krista, a osobito su to postale nakon njega.

Ideja o stvaranju i uništavanju svijeta sastavni je dio svih većih religija. No u nekim istočnjačkim učenjima, poput budizma i hinduizma, trenutak u kojem se svijet razara nema neki osobit značaj jer se duhovni razvoj odvija kroz niz života u procesu reinkarnacije - može se nastaviti čak kroz brojna stvaranja i uništenja Zemlje i svemira koji traju milijardama godina, tijelo u kojem živimo nije isto ono u kojem bi trebali nastaviti onozemaljsko postojanje, prosvjetljenje i oslobođenje od materije mogu se ostvariti u bilo kojem trenutku u bilo kojoj od egzistencija, za ulazak u duhovni svijet ne treba čekati Sudnji dan, a ne postoji ni vječni pakao niti konačna presuda.

S druge strane, u judeokršćanskoj tradiciji, odnosno u židovstvu, kršćanstvu i islamu, sudnji je dan trenutak ponovnog dolaska Mesije, dan SUDA u kojem će vjernici dobiti potvrdu ispravnosti i snage svoje vjere te nagradu za sve svoje žrtve i napore, u kojem će nepravde biti ispravljene, a zločinci i nevjernici kažnjeni – bog osobno kaznit će sve one koji su izbjegli osudu za nedjela za života, baš kao što će nagraditi sve one koji još nisu dobili nagradu za svoje kreposti i vjeru. To je dan izravnog susreta s bogom koji svaki vjernik čeka pa je prirodno da bi ga volio doživjeti još za života. U islamu je, primjerice, posljednji dan peti temelj vjerovanja koji ne smije zanijekati ni jedan iskreni vjernik - onaj tko ga zaniječe, ne može reći da je vjernik, makar vjeruje u sve druge islamske propise.

Sudnji dan nigdje u svetim spisima nije najavljen nekim jasno određenim datumom, međutim, mnogi vjernici smatraju da ih bog ne bi ostavio bez tako važne informacije pa su uvjereni da ga je najavio u nekom šifriranom obliku, što je ujedno i dobar poticaj da svaki dan žive kao da je zadnji.

Zanimljivo je da u posljednja četiri desetljeća ideja o apokalipsi ponovno privlači sve više pozornosti. Jedan od razloga tome svakako je činjenica da se čini kako su stvari nepopravljivo upropaštene – često se govori da će uskoro biti iscrpljeni izvori energije, da su politički sustavi istrošeni, okoliš zagađen, da vrste izumiru, a ekonomija je ozbiljno uzdrmana. Sve to budi želju za bijegom iz razorenog svijeta, a istovremeno se dobro uklapa u predodžbu o uznemirenjima posljednjih dana.

Naravno, treba imati na umu da je danas pod utjecajem new agea popis izvora i literature iz kojih se mogu crpiti prikladni datumi značajno proširen. Tako mnogim suvremenim vjernicima nije problem prihvatiti da bi biblijski Sudnji dan mogao biti najavljen majanskim kalendarom, a film katastrofe '2012' svojevrstan je dokumentarac.

Kako je Camping došao do svojeg datuma?

Moguće je da je Campinga, koji je još 1994. najavljivao sudnji dan, na traženje novog datuma dodatno nadahnula upravo činjenica da su oči milijuna vjernika u svijetu već duže vrijeme uprte u majanski kalendar. Prema američkim medijima, u svojoj potrazi za novim datumom on se vodio dvjema biblijskim pričama - onom o Noi i onom o Kristu. Izračun prema Noi vrlo je jednostavan, dok je onaj prema Kristu znatno kompliciraniji.

U vrijeme biblijskog potopa 4990. prije Krista, životinje i ljudi imali su sedam dana da stignu do Noine arke. No Camping smatra da je u toj epizodi bog zapravo cijelom čovječanstvu simbolično poručio da ima sedam dana da se pripremi za spasenje. Budući da se u Stvaranju jedan dan smatra ekvivalentom 1000 godina te da u Drugoj Petrovoj poslanici piše da je pred bogom jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan, 'bible-pounder' je zaključio da su ljudi dobili 7000 godina da se pripreme za apokalipsu. Noa je poruku primio 4990. prije Krista, pa stoga slijedi izračun: 7000 - 4990 = 2010. Naravno, tome valja dodati jednu godinu jer nulta godina ne postoji. Budući da se potop dogodio 17. dana drugog mjeseca 4990. prije Krista, što prema biblijskom kalendaru odgovara 21. svibnju, zaključak je da nam smak svijeta stiže danas. Drugu, kompliciranu kalkulaciju utemeljenu na događajima vezanim uz Krista pogledajte desno ili na videu dolje. Oba izračuna u Campingovoj se glavi odlično podudaraju.

Neki smatraju da bi Camping, ako današnji dan prođe bez većih kataklizmi, nakon druge pogreške konačno trebao podnijeti ostavku. Kako ima 89 godina, možda bi i bilo vrijeme da ode u mirovinu.

No guru ističe da 21. svibnja treba uzeti tek kao početak uznesenja, uvod u razdoblje tijekom kojeg će potresi harati Zemljom, a vjerni biti uzdignuti na nebo. Cijela priča konačno će u u vatri završiti za točno pet mjeseci, 21. listopada, jer u Otkrivenju piše: 'Bit će mučeni pet mjeseci.'