Lipanj je bio jako, jako dobar mjesec za mlade hrvatske robotičare. U manje od tri tjedna naši su timovi u oštroj konkurenciji osvojili dva europska i dva svjetska zlata na natjecanjima RoboCup Junior, koje se održava od 1998. godine.

U europskom prvenstvu sva četiri hrvatska tima ušla su u završni dio natjecanja, ostavivši iza sebe timove iz 14 država među kojima su mnoge bogatije i veće od Hrvatske. Svjetsko prvenstvo, održano u Montrealu u Kanadi, okupilo je više od četiri tisuće natjecatelja iz 35 država. Od naših sedam timova dva su došla do prvih mjesta u svojoj kategoriji, a i ostali su ostvarili zapažen nastup.

Iduće godine bit ćemo još bolji

Jedan od natjecatelja bio je i Borut Patčev, koji je kao dio ekipe Hrvatski Telekom CRO Team s vršnjacima odmjerio snage u kategoriji Soccer Open.

'Prije četiri godine prijatelj i ja krenuli smo na radionice robotike kod profesora Ivice Kolarića. Jako sam se zainteresirao i od tada se ne prestajem baviti robotima. Do danas sam napravio tri robota, a u izradi je i četvrti. Trenutno me najviše zanima kategorija Rescue Line, u sklopu koje gdje robot treba pratiti crtu, zaobići prepreke i spasiti sve žrtve.

Da bi napravili takvog robota potrebno je osmisliti mehaničku konstrukciju, sastaviti robota od kockica ili od 3D printanih dijelova, što uključuje i 3D modeliranje. Nakon toga treba spojiti sve elektroničke dijelove za što je potrebno dosta znanja elektronike. Tek nakon toga se robot može programirati da izvršava postavljene zadatke. Mene zanimaju svi dijelovi tog procesa jer se tu može puno naučiti', rekao je tportalu Patčev.

U Montrealu je prvi put sudjelovao na natjecanju u robotici na globalnoj razini. 'Bilo mi je zanimljivo proučavati robote drugih ekipa i upoznati natjecatelje iz cijelog svijeta koji imaju iste interese. Na žalost, naša ekipa ove godine nije osvojila medalju, ali smo puno naučili i sljedeći puta ćemo sigurno biti bolji', optimističan je bio Patčev.

Malo po malo u novi svijet

'Oduvijek su me privlačili programiranje, robotika i nove tehnologije. Tako sam se u 5. razredu, dok je još postojala robotika kao izborni predmet, prijavio na nju kod profesorice tehničke kulture Jelke Hrnjić. Od nje sam saznao da se vikendom u mojoj osnovnoj školi održavaju dodatne radionice robotike pod vodstvom profesora Ivice Kolarića, pa sam se i njima priključio. Malo pomalo, ulazio sam u taj novi svijet', rekao je Marko Pongrac, učenik XV. gimnazije i dio tima koji je uzeo prvo mjesto u Montrealu.

Najzanimljivija mu je izrada softvera, odnosno programiranje robota. Programiranje me privlači jer sam uvjeren kako softver uvijek može nadoknaditi nedostatke hardvera, odnosno konstrukcije', pojasnio je Pongrac.

Još 2015. godine bio je dijelom tima koji je osvojio sedmo mjesto na natjecanju u Kini, a 2016. je izborio prvo i drugo mjesto tijekom svjetskog RoboCupa u Leipzigu u Austriji. 'Iduće godine natjecat ću se u novoj kategoriji Rescue Maze i opet pokušati izboriti mjesto u hrvatskoj robotičkoj reprezentaciji', najavio je.

Radi se i vikendima, praznicima...

Hrvatski predstavnici za Robocup Junior biraju se na državnom natjecanju Hrvatska liga robotičara u organizaciji Hrvatskog robotičkog saveza (HROBOS), koje se održava u studenom. Pripreme, naravno, počinju prije samih natjecanja. Djeca koja pokazuju interes za konstrukciju i programiranje krenu na radionice robotike još u 3. ili 4. razredu osnovne škole.

'Sve počinje kao igra. Na radionici se izrađuju različite konstrukcije kroz koje djeca uče prijenose gibanja, pojam ravnoteže, upoznaju motore, senzore, ožičenje i tako postupno uče osnove mehanike i elektrotehnike. Istovremeno kreću s programiranjem u grafičkom sučelju, za što se pokazao dobar program RoboPro. Jednostavne vježbe za konstrukciju i programiranje za učenike izrađuje profesor Ivica Kolarić', pojasnila je profesorica Jelka Hrnjić, jedna od mentorica koja timove priprema za europska i svjetska natjecanja.

Učenike postupno pripremaju za razna natjecanja koja imaju ista pravila kao i RoboCup. Tijekom priprema i na samim natjecanjima istaknu se najbolji i najuporniji, oni koji rado slobodno vrijeme provode uz robotiku.

To je važno zato što je za odlične rezultate na svjetskoj razini potrebno uložiti puno truda i vremena. Radi se i vikendima i praznicima, u sklopu zimskih, proljetnih i ljetnih škola robotike, a naročito prije natjecanja na raznim razinama, od školskih do međunarodnih. 'Svaki vikend presudan i nenadoknadiv', ističe Hrnjić.

Roboti za sedam tisuća učenika

Uspjeh, naravno, nije došao preko noći. S djecom se sustavno radi još od 2003. godine, u sklopu radionica robotike diljem Hrvatske te kroz ljetne i proljetne škole robotike u Kraljevici. Radionice tog tipa od tada su održane na području Dubrovačko - neretvanske županije, na Hvaru i Braču, u Splitu, Trogiru, Šibeniku, Zadru i Makarskoj, u Vukovaru, Osijeku, Požegi i Karlovcu... Kontinuirano se najviše radi u Varaždinu i Zagrebu.

Nekoliko radionica održano je također u Bosni i Hercegovini, dobra suradnja ostvarena je sa školama u Sloveniji, Italiji i Švedskoj, odnedavno i s Mađarskom.

'Kroz naše radionice u ovih 15 godina prošlo je oko sedam tisuća učenika. Nagradu Agencije za odgoj i obrazovanje Oskar znanja za osvojena prva tri mjesta na međunarodnim natjecanjima dobije svake godine 30 do 50 učenika. Svake godine dobijemo 50 ili više onih koji su najbolji ne samo u Hrvatskoj već na međunarodnoj razini', istaknula je Hrnjić.

Svakom djetetu se pristupa individualno. Počinje se od razine predznanja kojim raspolaže. Početnicima i mlađima znanje prenose stariji učenici, koji time i sami bolje upoznaju tematiku i dobivaju samopouzdanje. Pripreme također obuhvaćaju praktičan rad na konstrukciji robota i programiranje, kao i izradu tehničke dokumentacije i plakata.

'Između ostalog, učenici trebaju odabrati algoritme, programirati, izraditi dijelove za 3D printanje, upravljati CNC glodalicom, izraditi mehaničku konstrukciju, obaviti testiranje...', rekao je Zoran Pribičević, također jedan od mentora.

U Meksiko po nove medalje

HROBOS većinski financira odlazak naših robotičarskih ekipa na međunarodna natjecanja, preko Javnog poziva za predlaganje programa javnih potreba Republike Hrvatske u tehničkoj kulturi Hrvatske zajednice tehničke kulture.

'Tako pribavljena sredstva nisu dovoljna za odlazak na svjetsko natjecanje. Kako bi ipak naša najbolja djeca mogla odmjeriti snage s ostatkom svijeta, pokušavamo naći dovoljno donacija i sponzorstava', pojasnila nam je Ana Sović Kržić, predsjednica Hrvatskog robotičkog saveza.

Naime, natjecanje na svjetskoj razini održava se svake godine na drugom kontinentu, pa avionske karte predstavljaju najveći trošak. Ipak, sredstvima dobivenim od Hrvatske zajednice tehničke kulture, donatora i sponzora uspijevaju se pokriti. Ove godine odlazak ekipa su pomogli su Gebruder Weiss, Hrvatski Telekom i Školska knjiga.

Sović Kržić također ističe važnost kontinuiranog rada s mladima i temeljitih priprema. 'Ovi mladi ljudi svoje slobodno vrijeme provode gradeći robote – istražujući koji motor je najbolji, koji mikrokontroler koristiti, kako spojiti elektroniku, kako napraviti konstrukciju, 3D dizajnirati i na kraju isprintati robota, i onda ga još programirati da radi točno ono što se traži. Ovako dobri rezultati posljedica su ulaganja puno vremena i znanja', naglasila je.

No, važni sastojci uspjeha svakako su i entuzijazam te požrtvovnost. 'Do vrhunskih rezultata došli smo zahvaljujući pozitivnom duhu naših mentora. Mnogi od njih rade besplatno, vikendom, poslije posla. Ali rade s veseljem i to prenose na djecu', uvjerena je Sović Kržić.

Sredinom kolovoza ekipa mladih hrvatskih robotičara otputovat će u Mexico City na još jedno svjetsko natjecanje, FIRST Global Challenge, gdje će svaku državu predstavljati po jedna ekipa od tri do pet srednjoškolaca. Očekuje se sudjelovanje oko 160 država. Svaka ekipa osmišljava i gradi svog robota na daljinsko upravljanje, a cilj je skupiti najviše 'energije', u skladu s ovogodišnjom temom Obnovljivi izvori energije.

Želimo im bar još koju zlatnu medalju.