U tom trenutku Sunce je u svom prividnom kretanju po nebu prešlo crtu ekvatora, a količine svjetlosti i tame su se izjednačile na oko 12 sati. Nakon toga Sunce se nastavlja kretati prema sjeveru, a dani postaju sve duži u odnosu na noć.

Ovaj dan označava početak buđenja prirode, a slavi se različito u različitim tradicijama. U Irskoj se poganska tradicija preoblikovala u dan sv. Patrika, a druidi i pogani u Velikoj Britaniji slave ga u Stonehengeu. Proslava Uskrsa također se podudara s proljetnim ekvinocijem, s time da crkve Uskrs smještaju u prvu nedjelju nakon prvog punog mjeseca, poslije proljetnog ekvinocija. Uskršnja ikonografija sa zečevima, jajima, pilićima i bujnom vegetacijom koji simboliziraju rađanje zapravo je preuzeta iz starih poganskih običaja Egipta, Grčke i Rima.

Satelit GOES-13 agencije National Oceanographic and Atmospheric Administration ove nam je godine omogućio da vidimo kako prvi dan proljeća izgleda iz svemira (kliknite na sliku za uvećanje). Na fotografiji koja je snimljena samo trenutak nakon astronomske ravnodnevnice jasno se vidi da su obje hemisfere jednako osvijetljene. Sunce je na snimci umjetno nadodano.

Astronomski proljeće ne počinje uvijek na isti dan već između 19. i 21. ožujka. Za to postoji više razloga. Prije svega godina nema cijeli broj dana – potpuni obilazak Zemlje oko Sunca traje 365 i jednu četvrtinu dana. Osim toga Zemlja kruži po orbiti koja je malo ne-eliptična, što uz gravitacijske sile drugih planeta mijenja njezinu orijentaciju u odnosu na Sunce iz godine u godinu. Na višim geografskim širinama sjeverne hemisfere izjednačavanje trajanja dana i noći događa se nekoliko dana prije službenog proljetnog ekvinocija.