Meka tkiva ovih životinja prvi su put identificirana još prije nekoliko godina, međutim znanstvenici nisu bili sigurni jesu li ona očuvana i nezagađena jer su ostaci T. Rexa stari oko 67 milijuna godina, a B. Canadensisa još više – 80 milijuna godina.

Dr. Mary Schweitzer i njezini kolege stoga su prvo proveli analize kako bi utvrdili jesu li pronađene stanične strukture osteociti, odnosno stanice kostiju (slike desno). Testovi su pokazali da strukture reagiraju na specifična antitijela, među kojima i na protein PHEX koji je prisutan u osteocitima današnjih ptica.

'Otkriće PHEX-a je važno jer isključuje mogućnost kontaminacije uzorka', rekla je Schweitzer. 'Neka antitijela koja smo koristili reagiraju s proteinima drugih kralježnjaka, međutim nijedna ne reagiraju na mikrobe, što potvrđuje teoriju da su pronađene stanice osteociti', dodala je.

Schweitzer i njezin tim također su ispitali nazočnost DNA u staničnim strukturama pomoću antitijela koja se vezuju isključivo uz okosnicu DNA. Antitijelima koja se vezuju uz sve genetske materijale osim bakterijskih isključili su mogućnost da su uzorci kontaminirani bakterijama.

Konačan dokaz da DNA pripada dinosaurusima znanstvenici će dobiti nakon što obave njezino sekvencioniranje. Ako se nalazi potvrde, očuvani bi im materijali trebali omogućiti odličan uvid u evoluciju dinosaurusa.