Zastupnik u Američkom Kongresu John Culberson oduvijek je volio znanost te je nerijetko otvoreno zagovarao misije koje bi mogle otkriti život izvan Zemlje. Zahvaljujući njemu, misija za Europu je umjesto 15 milijuna dolara dobila budžet od 100 milijuna dolara, što zvuči jako dobro, no zapravo nije. Neočekivani priljev sredstava u misiju koja NASA-i nije prioritet poremetio je hijerarhiju postojećih projekata. Razlog je, među ostalim, taj što hipotetski let i spuštanje na Europu koštaju puno više od 100 milijuna, a kako bi dobili novac koji im treba za druge važne misije, znanstvenici u NASA-i prisiljeni su podržavati zastupnike koji zagovaraju njihov ograničeni budžet, izvještava The Verge.

Odlazak sponzora

John Culberson je jedan od tih ljudi, a s njegovim odlaskom nakon prošlotjednih izbora - NASA gubi političku podršku za put na Europu. Najzanimljivija stvar je što velik broj tamošnjih znanstvenika prekid ili odgodu projekta podržava. Za početak, premda znamo da iz Jupiterovog mjeseča šiklja voda, ne znamo skoro ništa o njegovoj površini i topografiji, što znači da će letjelica koju šaljemo možda naići na stjenovitu ili smrznutu površinu na koju se neće moći spustiti. S obzirom da se cijene njezinog lansiranja i izrade broje u milijardama dolara, a put traje oko šest godina - manjak 'parkirnog mjesta' bio bi katastrofalan.

Hrabrost bi nas mogla koštati

S druge strane, ako se prema Europi pošalje izvidnički satelit Europa Clipper koji će za šest godina poslati slike ledenog mjeseca, postoji šansa da velik broj apsurdno skupih tehnoloških rješenja na poludovršenom Landeru neće biti iskoristiv. Drugim riječima, uz oprezni pristup prve rezultate iskopavanja na Europi dobili bismo tek oko 2040., što je za mnoge znatiželjnike i zagovornike misije prilično kasno.

'Na ovakve stvari se treba naviknuti ako se bavite znanošću u demokratskom društvu', komentirala je Aileen Yingst, geolog na Planetarnom svemirskom institutu.