Brzina svjetlosti u vakumu krajnja je brzina u svemiru , no eksperimenti posljednjih godina naznačili da bi je foton mogao pobijediti. Kada bi to doista mogao onda teorija dopušta mogućnost putovanja kroz vrijeme.

No sada jedan prilog u časopisu Physical Review Letters pokazuje da i za fotone vrijedi ograničenje brzine u vakumu.

To znači da se i fotoni pridržavaju Einsteinove posebne teorije relativnosti, što znači da događaj ne može prethoditi svom uzroku putujući brže od svjetlosti. Kršenje tog kauzaliteta bi, u načelu, dopustilo putovanja kroz vrijeme.

Dok je ograničenje brzine u vakumu fiksan broj, oko 300.000 kilometara u sekundi, brzina svjetlosti može se uvelike razlikovati u različitim materijalima.

Te razlike objašnjavaju sve, od toga zašto slamka izgleda povijeno u čaši vode do eksperimenata u hladnim plinovima atoma gdje se aktivno manipuliralo brzinom svjetlosti.

Neki od tih eksperimenata su pokazali 'nadsvjetlosna' ponašanja, po kojima su fotoni u određenim medijima putovali brže od brzine svjetlosti.

No ostalo je za utvrditi mogu li fotoni pojedinačno biti brži od ograničenja u vakumu.

Sada su Shengwang Du i kolege sa sveučilišta u Hong Kongu izmjerili ono što je poznato kao optički prekursor.

Poput vjetra koji ide ispred vlaka u kretanju, optički prekursori su valovi koji idu ispred fotona u materijalu. Do sada optički prekursori nisu nikada izravno uočeni kod fotona pojedinačno.

Pustivši parove fotona kroz paru atoma na najnižoj temperaturi svemira znanstvenici iz Hong Konga su dokazali da su optički prekursor i foton koji ga je izazvao doista ograničeni na brzinu svjetlosti u vakumu.

'Pokazavši da se jedan foton ne može kretati brže od brzine svjetlosti naši rezultati zaključuju raspravu o stvarnoj brzini informacije koju nosi foton', rekao je profesor Du.

Stoga fotoni ne mogu putovati kroz vrijeme a prenošenje informacija brzinom većom od svjetlosti nije moguće.

Putovanja kroz vrijeme drugim sredstvima ipak nije u potpunosti isključeno. Einsteinova teorija opće relativnosti, u kojoj su prostor i vrijeme dva aspekta istog medija, dopušta povijanja medija koji bi se tako spojio u dva različita vremena, situacija predstavljena kao stvaranje 'crvotočine'.