Pri testiranjima za ADHD, autizam i druge takve poremećaje obično se koriste standardizirani upitnici i promatranjem pacijenta traže znaci određenih markera u ponašanju. Kako bi olakšali taj postupak, Michel Valstar i njegov istraživački tim sa Sveučilišta Nottingham u Velikoj Britaniji upotrijebili su strojno učenje kako bi računalo naučili kako će im pomoći.

Okupili su 55 odraslih ljudi koji su čitali i slušali priče, kao i odgovarali na pitanja o sebi. Pritom su pratili pokrete njihovih glava kako bi ustanovili kamo im pažnja luta.

o završetku promatranja ispitanici su raspoređeni u četiri kategorije: oni s dijagnozom autizma i sličnih poremećaja, oni s dijagnozom ADHD-a, oni koji su imali pokazatelje za obje dijagnoze i oni koji nisu imali niti za jednu.

Računalno su obradili prikupljene podatke i naučili kako razlikovati odgovore ljudi iz različitih kategorija. Tako su, recimo, ustanovili kako je za ljude s autizmom i ADHD-om manje vjerojatno da će podići svoje obrve kad se nađu suočeni s iznenađujućom vijesti. Računalo je temeljem ove informacije moglo precizno odrediti tko ima autizam ili ADHD (točnost 96 posto).

Iako bi alat mogao biti koristan pri postavljanju dijagnoze, promatranje djece u svakodnevnom životu i dalje se smatra najboljim načinom otkrivanja ADHD-a ili autizma.

Više:Neowin i Cornell University Library