Profesor Dirk Schulze-Makuch s Tehničkog sveučilišta u Berlinu podsjeća na NASA-ine Viking letjelice koje su 1970-ih godina sletjele na Mars. U tekstu za Big Think i u radu objavljenom u časopisu Nature Astronomy, Schulze-Makuch iznosi intrigantnu tezu: Viking letjelice možda su otkrile znakove života, ali su pogrešnim eksperimentalnim pristupom te dokaze uništile.

PROČITAJTE JOŠ Zašto dosad nismo vidjeli vanzemaljce? Ovi znanstvenici nude zanimljiv odgovor

Tijekom analiza tla, Viking landeri otkrili su prisutnost kloriranih organskih spojeva – molekula na bazi ugljika s klorom. U to vrijeme znanstvenici su te spojeve smatrali kontaminacijom sa Zemlje i nisu ih dalje istraživali. No kasniji podaci koje su prikupili moderniji marsovski roveri pokazali su da takvi spojevi prirodno postoje na Marsu.

Prema Schulze-Makuchovoj teoriji, život na Crvenom planetu mogao je opstati u surovim uvjetima, skrivajući se unutar solnih stijena koje iz atmosfere upijaju vlagu. Eksperimenti Vikinga, koji su u svrhu ispitivanja vlažili marsovsko tlo s vodom sa Zemlje, mogli su zapravo izazvati šok kod tih mogućih mikroorganizama i uništiti sve tragove njihova postojanja.

Ova hipoteza izazvala je žustru raspravu u znanstvenim krugovima, osobito uoči obilježavanja 50. godišnjice lansiranja Viking misije. NASA-in viši znanstvenik Chris McKay odbacuje mogućnost da su Viking landeri uništili život. Ističe da eksperimenti nisu pronašli nikakve jasne dokaze mikrobiološkog života te da su znanstvenici već tada znali da dodavanje vode može biti stresno za organizme u suhim i slanim uvjetima. Ipak, nikakvi znakovi života nisu zabilježeni.

Unatoč kritikama, Schulze-Makuch ostaje pri svom stajalištu. Podsjeća da su novija istraživanja rovera Perseverance otkrila alkane – organske spojeve sastavljene od ugljika i vodika – što dodatno učvršćuje mogućnost da je Mars nekada bio, ili još uvijek jest, dom primitivnog života.

Također, njegova istraživanja s ekstremofilima – organizmima koji preživljavaju u izrazito neprijateljskim uvjetima – pokazala su da mikrobi mogu opstati u visokim koncentracijama klorida, klorata i perklorata, kemikalija koje su uobičajene u marsovskom tlu.