Izraelski znanstvenici smatraju da bi njihov prijedlog mogao biti 'srednje rješenje' između zaključavanja i cjepiva. Autori studije modelirali su pandemiju prema tim pravilima, a ljude su podijelili u četiri skupine: mlađe od 14, od 15 do 34, od 35 do 54 i na one starije od 55 godina.

O tome kako se svijet suočio s pandemijom Covida-19 dalo bi se raspravljati, no činjenica je da smo suočeni s novom, surovom stvarnošću i da tek trebamo pronaći najbolje rješenje. U ovom novom svijetu ograničene su socijalne interakcije, zatvorena su radna mjesta, a ljudi dvaput razmisle prije nego što odu u trgovinu. Najosjetljivija je starija populacija, kod koje se bilježe puno više stope smrtnosti među oboljelima.

Simulacija velike mreže

Čovječanstvo mora pronaći načine da održi relativno razuman način života koji će imati minimalan emocionalni danak i ekonomsko opterećenje, ali će minimizirati rizik, posebno kod starije populacije. Na tom tragu valja iščitati i napore izraelskih znanstvenika koji predlažu svoj način obuzdavanja pandemije.

Naime izraelski znanstvenici u svojoj su studiji koristili simulaciju velike mreže za procjenu pet vrsta djelomičnog zaključavanja. U svima su ograničili veze između različitih dobnih skupina, a posebno starije populacije.

U njihovim shemama bile su dopuštene veze s užim članovima obitelji i ograničene veze između dobnih skupina. Međutim, budući da su socijalne veze od iznimne važnosti za stariju populaciju, dodali su nove veze unutar vlastite dobne skupine. To znači da su im ograničili kontakte s daljnjom rodbinom, ali su im istovremeno dozvolili druženja s njihovom dobnom skupinom u mikro okruženjima poput kinodvorana ili restorana.

Izraelski model pokazao je da bi se stope smrtnosti na taj način mogle smanjiti između 62 i 93 posto. Koristeći simulaciju mreže Watts-Strogatz, s parametrima izvučenim iz onoga što je već poznato o virusu, istražili su pet scenarija djelomičnog otključavanja. Otkrili su da razdvajanje dobnih skupina i smanjenje interakcija između njih štiti opću populaciju te smanjuje stope smrtnosti.

Nadalje, dodavanje novih veza unutar iste dobne skupine kako bi se nadoknadile izgubljene veze izvan dobne skupine i dalje ima jak blagotvoran utjecaj i smanjuje ukupan broj umrlih.

'Iako bi potpuna izolacija od društva na prvi pogled mogla najbolje zaštititi stariju populaciju, to bi imalo emocionalni i kognitivni učinak koji bi mogao nadmašiti njegovu korist', upozoravaju autori te umjesto toga predlažu stvaranje dobnih socijalnih preporuka ili čak ograničenja.

U prva dva primjera zadržali su interakciju članova obitelji u istom kućanstvu i eliminirali veze izvan dobne skupine, omogućavajući dodatne veze unutar iste dobne skupine. To je ukupni broj poginulih smanjilo za 62 posto.

Razlog je jednostavan: mlađi ljudi češće su asimptomatični pa obično održavaju svoje socijalne kontakte i tako šire zarazu. Stariji ljudi puno su rjeđe asimptomatični, što znači da su obično zarazni otprilike pet, šest dana. A to vrijeme najčešće provode u izolaciji, što smanjuje vjerojatnost da će širiti bolest.

93 posto manje

U druga dva modela smanjili su ili u potpunosti uklonili interakcije između različitih dobnih skupina, čime su stopu smrtnosti smanjili za 93 posto.

'Dok se ne pronađe lijek ili cjepivo, ovi programi za odvajanje po starosnim skupinama pomoći će smanjiti ukupan broj umrlih', uvjereni su znanstvenici. Ova se metoda, smatraju oni, lako može upotrijebiti u raznim mikrookolišima, poput kina, društvenih okupljanja, prilikom vožnje avionom i slično. Bilo bi to, kažu, srednje rješenje dok se ne pronađe željeni lijek.

'Sveukupno, naše istraživanje pokazuje da je dobna odvojenost izuzetno korisna i mogla bi se koristiti u važnom srednjem razdoblju do normalizacije koja će doći pronalaskom lijeka ili cjepiva protiv Covida-19', zaključuju znanstvenici sa Sveučilišta u Haifi.