Robot koji slaže rublje i sprema ga u ormare. Za doc.dr.sc. Petru Pejić s Katedre za automatiku i robotiku osječkog Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija (FERIT) to ne zvuči kao scena iz ZF filmova, već kao smjer istraživanja koji je privlači. Ovoj su docentici algoritmi, umjetna inteligencija i robotika svakodnevnica. Razgovarali smo s njom u laboratoriju, u kojem provodi najviše vremena, o umjetnoj inteligenciji, tome hoće li nas roboti zamijeniti, koliko je žena u robotici...

'Voljela bih raditi na razvoju takvog robota. U Stockholmu, u KTH-ovom laboratoriju za robotiku i percepciju i učenje, kao i u Institutu za robotiku i industrijsku informatiku u Barceloni, bave se proučavanjem tkanina i na koji način manipulirati njima. Zvuči jednostavno, ali je riječ o vrlo teškom problemu jer su tkanine mekane, nisu čvrstog oblika. I dok je nama ljudima to vrlo intuitivno, za robote je to prilično neistražen problem jer oni još ne mogu prepoznati je li nešto složeno ili zgužvano', pokušava nam što jednostavnije objasniti svoje područje djelovanja osječka robotičarka Petra Pejić te smatra da bi takav robot jednako oduševio žene i muškarce.

Ona vidi rješenja za taj problem. Dok bi, priznaje nam, onaj dio oko raspoređivanja rublja bio nešto lakši, dio oko slaganja, kaže nam, bio bi velik izazov za rješavanje.

'Gdje će robot uhvatiti tkaninu, za koji vrh, može li se ona dodatno raširiti... Robot teško percipira takve stvari, stoga mislim da bi bilo zanimljivo još više ući u taj problem. Ima timova s vrhunskim istraživačima koji već rade na tome. Ne bi me čudilo da su nešto i napravili, a meni osobno bilo bi drago i profesionalno izazovno sudjelovati u tome', otkriva nam ono što joj se u ovom trenutku čini vrlo privlačnim u polju znanosti u kojem radi.

Opisuje način na koji razmišlja. Kaže da probleme s kojima se susreće u robotici uvijek dijeli na više manjih zadataka. Na FERIT-u postoji nekoliko istraživačkih grupa. Dok se jedna, primjerice, bavi primjenom robotike u medicini ili, pokušava nam što jednostavnije opisati ono čime se bave, robotom koji bi pregledavao pacijente s kroničnim ranama i kontrolirao kako one zacjeljuju, njezina je grupa orijentirana na strojno učenje primijenjeno u robotici s ciljem prepoznavanja i manipulacije objektima. Pitamo je što je to?

'Dobivamo slike s različitih senzora, kamera i pokušavamo iz njih izvući informacije o tome gdje se u prostoru nalaze stvari i dijelovi koje možemo uhvatiti, premjestiti ili pomoću njih napraviti neku drugu manipulaciju. Zanimljivi su nam artikulirani objekti, to su oni s pomičnim dijelovima, poput ladica na ormarima koje se mogu izvlačiti, uvlačiti, vrata koja se rotiraju oko jedne osi, ali i dalje čine dio ormara', pokazujući nam robota s kojim rade u laboratoriju objašnjava Petra.

'Jeste li robotu nadjenuli neko ime', pitamo je u šali.

'Izgleda da nismo toliko maštoviti. Zovemo ga tvorničkim imenom UR5', smije se ova znanstvenica kojoj su upravo ormari i ladice u istraživačkom timu u kojem radi trenutno u fokusu, a uočili su da taj dio nije toliko istražen.

Cilj im je prepoznati dijelove takvih objekata i naučiti kako se oni mogu pomicati.

'U struci to zovemo kinematičkim parametrima objekta', sažima ona te ilustrira konkretnim primjerom da bi to bila situacija s robotom koji se nalazi u kućanstvu i prepoznaje prostoriju u kojoj se nalazi.

'Takvom robotu naprimjer kažemo - idi u kuhinju i iz tog i tog ormara donesi mi taj i taj lijek. On ode tamo, zna jesu li vrata otvorena ili zatvorena, kako ih otvoriti i uzeti lijek. Trenutno razvijamo algoritme koji se mogu primijeniti u većim sustavima. U našim znanstveno-istraživačkim projektima, kao i u suradnji s Institutom za robotiku i industrijsku informatiku iz Barcelone, radimo upravo na tome', otkriva nam Petra, a u svojem sektoru uočava sve veći broj žena.

Iako predaje čak pet kolegija na preddiplomskom i izborni blok Robotika i umjetna inteligencija na diplomskom studiju, kaže da još uvijek često zna biti jedina žena u predavaonici, ali se trend ipak okreće.

'Imali smo odličan prosjek jer nam je prije dvije godine izborni blok upisalo deset studenata, od kojih su četiri bile djevojke. No ove godine imamo osam upisanih studenata i svi su muškog spola. Koliko su žene česte na ovakvim smjerovima, ovisi samo o trenutnom stanju, raspoloženju studenata, jer smo na FERIT-u uočili da programe upisuje sve više djevojaka', demistificira Petra i ističe to da računarstvo, robotika i umjetna inteligencija više nisu 'bauk' među ženama.

'Hoće li nas umjetna inteligencija zamijeniti?' zanima nas njezino mišljenje o tome.

'Trenutno nas ne može zamijeniti. Sve ono što umjetna inteligencija uči i nauči je na temelju nečega što je čovjek negdje zapisao, rekao, pokazao. Nje se ne moramo bojati na taj način, nego trebamo sve alate koji postoje koristiti jer su razvijeni da nam pomažu, od njih trebamo uzeti ono najbolje, dakle koristiti ih tako da si olakšamo život, pomognemo u određenim stvarima. Takve će tehnologije postajati sve bolje', odgovara nam.

Da nije robotičarka, otkriva nam ova Osječanka, vjerojatno bi bila liječnica, veterinarka ili čak strojarka.

'Sve mi je to zvučalo tako da bih se u tome dobro snašla. Jedno vrijeme intenzivno sam razmišljala o strojarstvu, ali je na kraju presudilo računarstvo. I sada sam baš jako zadovoljna time kako je izgledao moj studij, uz zaposlenje i karijerni put. Ne bih to mijenjala ni za što', kaže Petra te dodaje da je znanja i vještine u robotici stekla zahvaljujući mentoru, voditelju istraživačke grupe i projekta, prof. Robertu Cupecu.