Početkom prošlog tjedna obilježili smo Međunarodni dan starijih osoba, koji se 1. listopada od 1991. godine posvećuje stanovnicima treće dobi. Time se želi potaknuti društvo da starijim osobama omogući kvalitetan život u skladu s njihovim fizičkim i intelektualnim sposobnostima.

Upravo ovu problematiku razložio nam je iskusni psihijatar, profesor Ninoslav Mimica, predstojnik zagrebačke Klinike za psihijatriju Vrapče i pročelnik Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju, ističući da je pred nama velik zadatak.

Psihogerijatrija se bavi mentalnim zdravljem starijih ljudi, a upravo zavod za ovu granu psihijatrije najveći je u Vrapču. Što je tome razlog?

Krenemo li od praljudi koji su živjeli 35 godina, možemo reći da smo produljili životni vijek i tri puta. To čovjeku nije dano, nego smo to sami uzeli svojim civilizacijskim dosezima. Najedanput imamo manji natalitet, a ljudi žive dulje. To dovodi do toga da je trenutno blizu 20 posto ljudi starije od 65 godina, a za nekih 30 godina starije osobe činit će trećinu ukupne populacije. Tako se stvara ogroman broj ljudi koji imaju svoje posebne potrebe, a one nisu zadovoljene jer ih prije nije ni bilo.

Prije svega govorimo o demenciji?

Tako je, sa starenjem populacije imamo drugačiju patologiju. Više nemamo mnogo dječjih bolesti nego onih za starije, a demencija je pravi primjer za to. Iako ne znamo koji su pravi uzroci demencije, znamo da je rizični faktor dob. Što je osoba starija, veći je rizik od nastanka makar blage demencije. Rizik počinje rasti s oko 65 godina i s dobi raste na 50 posto. Na primjeru čovjeka od 100 godina možemo reći da je svaki drugi dementan, a s time ima i svoje potrebe.

Što je s depresijom?

Svjetska zdravstvena organizacija kao prioritete u području bolesti koje zahvaćaju mozak izdvojila je dva stanja – depresiju i demenciju. Depresija je česta i opasna, regrutira najveći broj suicida, a može se vrlo dobro zaliječiti. Javlja se u svakoj dobnoj grupi, a česta je i u starijoj životnoj dobi. Može biti vezana uz određene događaje – smrt bliske osobe ili gubitak posla, pa i samo umirovljenje. Netko to doživljava kao olakšanje, ali mnogi i kao lošu točku u svom životu. Ovdje u bolnici imamo nekoliko doktora koji su kao umirovljenici nastavili raditi četiri sata, a za njih i nas to se pokazalo vrlo dobrim.

Osim rada, što još preporučujete za bolje mentalno zdravlje u starijoj dobi?

Razgovor. Čovjek je često sam sebi velik neprijatelj i sve drži u sebi, a tu je jako važna obiteljska medicina. Prvi kontakt je liječnik obiteljske medicine i mnogo se radi na tome da upravo taj liječnik prepozna depresiju. Čak 10 posto žena i pet posto muškaraca tijekom svog života oboljet će od depresije, a oporavak je u pravilu jako dobar. Depresija može i spontano proći, ali preveliko je opterećenje osobi koja se s njom nosi da bi je se samo tako pustilo - depresija boli, stoga je ne smijemo ignorirati.

Spomenuli ste da je pred nama veliki zadatak prihvaćanja starijih, a potom i starijih bolesnih ljudi. Zašto je to bitno?

Zato što je samo prolazna situacija to da su naši stariji ljudi marginalizirani, siromašni i slično. U svijetu su stariji ljudi najbogatiji, oni diktiraju trendove jer imaju moć, novac i mogu si puno toga priuštiti, putuju… Stariji ljudi ne smiju biti teret modernom društvu, nego njegovi vrijedni članovi. Kod nas je to još na početku, no krećemo se u dobrom smjeru. Grad Zagreb je tako prvi u Hrvatskoj izrazio želju i potpisao da želi postati 'Demenciji prijateljska zajednica'.

Koja je uloga tehnologije u cijeloj priči?

S produljenjem životnog vijeka pojavile su se i specifične bolesti zbog kojih mozak slabije funkcionira, a kad to spojimo sa slabljenjem tijela, trebate silnu pomoć tehnologije. Prije su psihijatri samo slušali svoje pacijente i pomagali im savjetom, a sada je tu i konkretna tehnološka pomoć. Primjerice, ako netko ima problema s pamćenjem, tu su dobrodošle razne aplikacije koje rade kao podsjetnici, kao i roboti koji funkcioniraju kao osobni pomoćnici. Upravo o tehnologiji u službi čovječanstva govorit ću krajem studenog na hackathonu i konferenciji Hack It Dayz.

Velik napredak u istraživanju demencije napravljen je pomoću inicijative Sea Hero Quest, u kojoj je partner bila i Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest, na čijem ste čelu. Što se njome postiglo?

Radi se o jako dobroj ideji, pogotovo u svjetskim razmjerima, jer je preko četiri milijuna zdravih i mlađih ljudi doniralo svoje vrijeme kako bi se stvorila vrijedna baza podataka o normama prostorne orijentacije. Posljedično su se tako dobile norme za svaku životnu dob, uvažavajući spol i regiju, te se na taj način došlo do mogućih markera koji bi mogli ukazati na razvoj Alzheimera. Time bi se Alzheimerova bolest kroz simptome ranog zakazivanja u prostornoj orijentaciji mogla dijagnosticirati i prije pojave prvih znakova demencije, što bi omogućilo rano liječenje i puno veću kvalitetu života oboljelima.

Što je s otporom starijih ljudi prema korištenju tehnologije?

Stariji ljudi su prije zazirali od tehnologije, bojali su je se jer nisu s njom odrasli, no u budućnosti će se to promijeniti jer ljudima tehnologija više nije strana i oni će je prigrliti i u starosti. Već danas u Japanu, koji je tehnološki među najrazvijenijim zemljama, roboti se prihvaćaju kao pomoć starijim ljudima, ponekad i kao bolja opcija od ljudi. Takve promjene će polako doći i kod nas jer, na kraju krajeva, komunikacija s robotom jednostavnija je i čišća, a on je programiran tako da sluša smislene naredbe. Postoje i drugi primjeri kod ljudi s demencijom – takozvana terapija lutkom, koja umiruje osobu i na neki način zamjenjuje kućnog ljubimca, odnosno ima koristan terapeutski učinak, a bez potrebe da se istu njeguje, hrani i slično. Mada je izvjesno to da tehnologija nikada neće moći u potpunosti nadomjestiti ljudsku ljubav, emocije i empatiju, mnogim starijim osobama upravo tehnologija će biti ono na što će se u budućnosti moći osloniti.