Neuroznanstvenici smatraju da bi u skoroj budućnosti ljudi mogli biti mnogo inteligentniji nego što su danas. Naime, istraživanja su pokazala da ljudi s visokim IQ-om imaju visoko integrirane mozgove s neuronskim putovima koji povezuju udaljene dijelove mozga, dok mozgovi manje inteligentnih uspostavljaju jednostavnije, kraće veze. No zasad još nitko ne zna zašto neki mozgovi stvaraju duže veze od drugih
'Kada shvatimo mehanizme mozga koji su temelj inteligencije, teoretski će biti moguće potaknuti porast IQ-a', rekao je za Life's Little Mysteries neuroznanstvenik Richard Haier, profesor na Sveučilištu u Kaliforniji i dodao da se po prvi put u povijesti ideja o povećanju inteligencije čini sasvim ostvarivom.
No kako ova mogućnost postaje sve izglednija, nužno se nameće pitanje hoćemo li biti sretniji kada postanemo inteligentniji jer ne treba zaboraviti da poznata izreka kaže da je neznanje blaženstvo. Dakle, možda je pravo vrijeme da pokušamo zamisliti kako bi izgledali život i društvo kada bi ljudi u prosjeku bili dva puta inteligentniji.
Prosjek kao Isaac Newton
Trenutno je prosječna inteligencija ljudi u svijetu oko 100. Zamislimo da ju je moguće povisiti na 200. Stručnjaci ističu da to i ne bi bilo udvostručenje u pravom smislu riječi jer mjerenje IQ-a ne počinje od nule. Prema Earlu Huntu, profesoru psihologije na Sveučilištu u Washingtonu aproksimativno jedan čovjek na 10 milijardi ima IQ 200. Budući da danas u svijetu živi oko sedam milijardi ljudi, teško je reći ima li itko toliku inteligenciju. Stručnjaci procjenjuju da je slavni britanski fizičar Sir Isaac Newton imao IQ oko 200, premda se nikada nije testirao. Dakle, on bi mogao biti arhetipski uzorak za predviđanje izgleda društva u kojem bi takav IQ bio prosjek. Bi li ono bilo puno naprednije od današnjeg?
Samoostvarenje
Haier je uvjeren da bi veća inteligencija, koju definira kao sposobnost bržeg učenja i boljeg pamćenja, imala vrlo pozitivan učinak na individualnoj razini. 'Uz viši IQ, doživljaj svijeta za većinu ljudi bio bi zanimljiviji. Mogli bi više uživati u čitanju, dublje cijeniti neke stvari i imati bolji uvid u život', objasnio je Haier.
Viši IQ također bi nam omogućio da ostvarimo karijere koje nas najviše zanimaju, a ne isključivo one za koje smo mentalno sposobni. Mogli bismo savladati nove jezike u nekoliko tjedana i postati znanstvenici ili neurokirurzi.
Inteligentniji ljudi također bi bili zdraviji i dugovječniji jer bi bolje shvaćali kako ostvariti ove ciljeve.
Društvo ne bi bilo puno bolje
Društvo u cjelini od višeg IQ-a ne bi toliko profitiralo koliko pojedinci. Ljudi vole probleme u društvu pripisivati ljudskoj gluposti, međutim znanstvenici ističu da pamet nije najvažniji preduvjet za harmoniju ili utopiju. Naime, inteligencija i sposobnost suradnje ne idu nužno ruku pod ruku.
Inteligencija je neovisna o osobnosti i osjećajima, pa je moguće da vrlo inteligentni ljudi djeluju poprilično ludo. 'Čak i kada bi svi imali IQ 200, udio različitih osobnosti ostao bi isti kakav je sada, a budući da je ona čimbenik koji odlučuje koliko će društvo biti dobro, s višom inteligencijom ne bismo nužno imali i bolje društvo', objasnio je Haier. U ovom kontekstu ponovno je aktualan primjer Isaaca Newtona koji je bio notorni mizantrop.
Broj sitnih krađa vjerojatno bi pao, međutim povećao bi se i postao još sofisticiraniji kriminal na menadžerskoj razini primjerice među bankarima i u farmaceutskoj industriji. U ratu vlasti s kriminalcima obje bi strane napredovale, a koja bi pobijedila teško je predvidjeti.
Unatoč ovim problemima, funkcionalniji mozgovi vjerojatno bi omogućili razvoj novih tehnologija kojima bi se riješili neki ozbiljni suvremeni problemi poput nedostatka energije i vode. Takva rješenja bi pak automatski smanjila konfliktne situacije mada bi ljudi ostali jednako zločesti kao i uvijek do sada.
Gubitak vjere
Prema Huntu, postoje neke indicije da bi ljudi, kada bi bili pametniji, manje vjerovali u Boga. 'Postoji mala tendencija ljudi s višom inteligencijom prema liberalnijim društvenim stavovima i težem prihvaćanju snažnih religioznih uvjerenja. To ima smisla. Stvari možemo shvaćati razumom ili ih prihvaćati na temelju vjere. Kada bi svi postali dobri mislioci to bi se očitovalo u malom povećanju udjela ljudi koji bi preferirali razum više od tumačenja životnih pojava utemeljenih na vjeri', napisao je Hunt.
No američki psiholog smatra da bi neki ljudi i dalje prihvaćali kozmologiju utemeljenu na vjeri jer je u povijesti bilo mnogo vrlo inteligentnih ljudi koji su bili religiozni.
Bili bi privlačniji i ljepši
U filmskoj industriji uobičajen je stereotip prema kojem su inteligentni ljudi neugledni, s hozentregerima na ramenima i debelim lećama na očima. Međutim, jedno istraživanje provedeno na Sveučilištu Harvard pokazalo je da postoji snažna korelacija između IQ-a i privlačnosti. Drugim riječima, čovjek prosječnog izgleda s kvocijentom genijalca postao bi znatno atraktivniji. Čak i kada se ta ideja ne bi održala u svijetu lumena, čovječanstvo bi u prosjeku izgledalo bolje jer inteligentni ljudi više drže do vježbanja i osobne higijene.
Naravno, ne treba posebno isticati da bi od eventualnog bildanja inteligencije više koristi imali oni koji već imaju visok IQ. Hunt upozorava da čak postoji mogućnost da u budućnosti dio populacije, primjerice desetak posto, postane izuzetno inteligentan, dok ostali ostanu na istim razinama ili čak nazaduju. Teško je predvidjeti kako bi u tom slučaju izgledalo društvo.
