O startupovima, domaćim i inozemnim, pišem često, obično pozitivno. U pravilu nisam sklon senzacionalizmu i žutilu. Možete se i sami u to uvjeriti upišete li u tportalovu tražilicu startup i potražite moje uratke. Zato me nemalo iznenadila prilično negativna reakcija medija i na društvenim mrežama o izvještaju o nedavnom predavanju Mate Rimca, naslovljenim 'Zašto će Hrvatska izgubiti Rimac Automobile'

Na noge je u obranu od (nepostojećeg) napada skočio dobar dio domaće startup i investitorske zajednice, a negativno se očitovao i sam Rimac.

U uredničkom osvrtu na NetokracijiIvan Brezak Brkan kaže kako '(...) navedeno ne znači da će Hrvatska izgubiti Rimca koji će iz nje otići polakomljen stranim kapitalom, već samo opisuje stvarnu situaciju u kojoj investitori žele ulagati u tvrtke u zemljama kojima znaju pravni okvir. (...) Ne radi se tu ni o kakvoj tragediji. Radi se o potpunom nerazumijevanju realnosti investiranja i poslovanja.'

Kolegu Brezaka Brkana poštujem kao vrsnog poznavatelja startup scene, ali ne slažem se s njegovom ocjenom. Ako to što se hrvatskom pravnom sustavu ne vjeruje (jer o tome je riječ, a ne o poznavanju) nije tragedija nacionalnih razmjera, ne znam što jest. Isto vrijedi i za pristajanje na nepromjenjivost statusa quo

Nije problem u Rimcu osobno i njegovoj navodnoj lakomosti za parama (koju, kad smo već kod toga, u izvještajima s događanja nismo spomenuli ni kolega Dražen Tomić ni ja, tako da mi nije jasno zašto se Brezak Brkan poziva na nju).

Nije u pitanju ni najgori mogući ekonomski populizam, kako misli nepotpisan netko u Telegramu, proglašavajući 'stupidnim' (navodno) oplakivanje svjetske ekspanzije domaćih startupova.

O tome što 'svjetska ekspanzija' doista znači, u ovom i u sličnim slučajevima dalo bi se i te kako debatirati. No ne pada mi na pamet oplakivati priliku za širenje poslovanja i rast Rimac Automobila, ni bilo koje hrvatske tvrtke, kao ni draškati zavist osiromašenih masa. Naprotiv, Rimcu, kao i Bellabeatu, Repslyju, Farmeronu i svima drugima koji su se otisnuli u avanturu proširenja poslovanja u okvirima daleko većim od ove naše ustajale bare želim puno sreće i uspjeha.

Što je onda problem? Naglavce postavljena mjerila i prioriteti, eto što.

Kažu, trebali bismo biti sretni što u svijetu prepoznaju i cijene hrvatsku pamet, inovativnost, poduzetnost i marljivost. Nitko razuman s time nema problema.

Ali imam s time što ne živimo u uređenoj zemlji. S time što tvrtke poput Rimac Automobila moraju tražiti financiranje u svijetu dok se ogroman novac trati na višestruko farbanje tunela i slične 'investicije', pravna sigurnost je na sramotno niskoj razini, administracija je češće sama sebi svrha, nego što je korisna građanima i poduzetnicima, a ključna stranka u vladajućoj koaliciji trenutno se privlačenjem investitora uglavnom bavi na razini PR dosjetki na Twitteru

Ne zagovaram nužno aktivniju ulogu države u financiranju ovakvih projekata. Ali žulja me to što živim u zemlji koja ne zna prepoznati potencijal i nije sposobna poticati razvoj. Ne sviđa mi se što smo sretni i zadovoljni situacijom u kojoj domaće tvrtke moraju tražiti novac drugdje dok su još patuljci u odnosu na konkurente, umjesto da stalno smišljamo i implementiramo načine na koje ih pretvoriti u regionalne ili globalne igrače. Kako ćemo u blizini Smiljana podići novu Plivu ili Nokiju. Tome bismo kao društvo, narod, zajednica (odaberite sami kategoriju koja vam odgovara) trebali stremiti.

Zar se doista ne slažemo oko toga? Kome to ne bi bilo u interesu?

Vjerujem Rimcu kad kaže kako će nastojati zadržati poslovanje u Hrvatskoj i nakon druge runde investicija. Nije nemoguće da će se to i dogoditi. No i on i oni koji su ustali kako bi ga obranili od (nepostojećeg) napada svjesni su da to nije moguće zajamčiti. Ni nakon druge runde ulaganja, kamoli kasnije. Postavi li mu investitor u nekom trenutku seljenje pogona iz Svete Nedjelje u, recimo, Rumunjsku kao uvjet, nije nezamisliv scenarij u kojem će na to morati pristati.

I što ćemo onda? Vjerojatno od istih ljudi koji danas uvjeravaju da se to neće dogoditi, lijepeći usput etikete i uvrede lijevo i desno, slušati predavanja o tome da nemamo pojma kako kapitalizam funkcionira.

Osobno će mi biti žao ukoliko prašina koja se digla oko njegovog nastupa u Puli učvrsti Matu Rimca u zazoru prema novinarima. Tim više što sam uvjeren da sam napisao i potpisao tekst koji mu ide u prilog.