Otkad smo sletjeli u Cairns, kamo smo došli s namjerom da uživamo u potpunoj pomrčini Sunca, konstantno nas je pratila kiša. I to baš klasična tropska klima, oblaci koji se brzo kreću, kratak pljusak i onda sve iznova. Ljudi ovdje uopće ne nose kišobrane jer nema smisla - pljusak je gotov za pet minuta. Prvi dan kad smo došli, u tom jednom danu pokisnuli smo više puta nego ukupno u cijelom životu.

U takvoj neizvjesnosti dočekali smo dan pomrčine. Ustali smo već u dva ujutro jer pomrčina je bila u tijeku već za vrijeme izlaska Sunca s totalitetom u 6.40 po lokalnom vremenu. Oblaci su bili raskidani, velik dio neba čist, što nam je ulijevalo optimizam. Nije nas obeshrabrilo ni slijetanje helikoptera na mjestu gdje smo prvotno složili opremu za fotografiranje pomrčine, zbog čega smo se morali preseliti 50 metara dalje.

U svitanje su počeli stizati posjetitelji i ljubitelji potpunih pomrčina Sunca - taj magični događaj toliko je fascinantan da mnogi ljudi posvećuju svoje slobodno vrijeme upravo putovanjima na kojima mogu uživati u ovom jedinstvenom fenomenu. Osobno sam do sada vidio tri pomrčine, ali tu u Australiji sreo sam ljude sa puno duljim stažem

Nažalost, baš na istoku, u smjeru Sunca, zasjeo je ogroman oblak i nije se micao sve do kraja pomrčine. Tek jednom smo kroz oblake uspjeli vidjeti Sunce. Tračak nade javio se pet minuta prije totaliteta kad smo nazreli srp koji je ostao od Sunca prekrivenog Mjesecom, međutim, on je ubrzo nestao za gustim oblakom.

Iako nismo izravno vidjeli Sunce za vrijeme totaliteta, okoliš se odjednom naglo zatamnio i svuda oko nas nastao je duboki sumrak s bogatim, zasićenim bojama. Čak se i Venera vidjela visoko na nebu, dok su lokalne egzotične ptice nakratko zakriještale prije nego što je nastao muk i priroda se smirila. Jedino što se u zraku osjećalo bilo je razočaranje svih prisutnih.

Vrijeme potpune pomrčine inače prođe vrlo brzo, u promatranju kroz dalekozore, teleskope, uživanju u Sunčevoj koroni i protuberancama, fotografiranju... No ovaj puta ono se usporilo, a mi smo svi zadržali dah čekajući da se možda ipak u zadnji čas pojavi rupa u oblaku. Nažalost, nakon dvije minute, svjetlost Sunca se munjevitom brzinom ponovno vratila, a uobičajeni vrisak i pljesak promatrača ovaj put su izostali.

Ipak, bilo je ljudi bolje sreće - svega 30 km sjevernije, iz Palm Covea, totalitet se vidio bez problema te se uživo prenosio na internetu. Očekujemo pregršt dobrih fotografija, a sada nam preostaje samo da počnemo raditi planove za sljedeću potpunu pomrčinu Sunca (pogledajte galeriju desno).