Rezultat je to ankete koja je ispitala koliko ljudi svoje vjerske odluke temelje na procjenama gospodarskog tipa. Naime, rezultati otkrivaju da ljudi važu duhovne i društvene dobrobiti naspram vremena koje im uzimaju posjeti vjerskim institucijama.

'Pokazali smo da produžavanje očekivanog trajanja života umanjuje važnost zagrobnog života i vodi do odgađanja religioznosti', rekao je jedan od voditelja studije Elissaios Papyrakis s University of East Anglia. Drugim riječima, mladi ljudi koji očekuju da će dugo živjeti manje strahuju što će im se dogoditi nakon što umru. Zbog toga ne osjećaju potrebu za posjetima crkvama, džamijama ili hramovima sve dok ne ostare i približe se samrtnoj postelji.

Jedno drugo nedavno provedeno istraživanje pokazalo je slično - da ljudi tim više vjeruju u ideju inteligentnog dizajna što im je smrt bliža. Suočeni s vlastitom smrtnošću, ljudi traže utjehu u ideji da kreacijom upravlja tvorac te da su zapravo vječne duše, objasnila je autorica ove studije Jessica Tracy

Papyrakis i njegovi kolege u svojem su istraživanju koristili globalne podatke o religioznosti i očekivanom trajanju života (očekivano trajanje života definira se kao prosječan broj godina koji će poživjeti neka osoba koja se danas rodi u nekom području) prikupljene u Svjetskoj banci i World Value Survey Dataset. Rezultati su pokazali da je broj ljudi koji će se izjasniti kao religiozni tim manji što je očekivano trajanje života veće. Produženje života za 10 godina smanjuje broj religioznih ljudi za 8,4 posto, a broj posjeta vjerskim institucijama za 15 do 17 posto.

Ovi postoci nisu se promijenili čak ni kada su isključeni drugi mogući čimbenici poput prihoda, komunističke ideologije, dominacije katoličanstva i islama u zemlji ili varijacija u vjerovanju u boga, raj i pakao.

Tim smatra da odnos cijene i koristi, odnosno uloga i dobiti u donošenju odluke može barem djelomično objasniti slabljenje posjeta crkvama u Velikoj Britaniji u kojoj se pad formalne religioznosti bilježi već posljednjih 50-ak godina. Izvješće organizacije Christian Research iz 2008. pokazalo je da stariji Britanci crkve posjećuju dvostruko češće od mladih te da 26 posto ljudi u dobi iznad 65 godina redovno prisustvuje obredima, dok je taj postotak kod mladih između 16. i 44. godine mnogo manji – 11 posto.

Iako je broj Amerikanaca koji posjećuju crkve znatno veći, u SAD-u vrijedi isti dobni uzorak. Gallupova anketa iz 2010. godine otkrila je da 43 posto stanovnika SAD-a redovno gotovo svaki tjedan prisustvuje vjerskim obredima. Kod ljudi starijih od 65 taj je postotak najveći - 53 posto, u dobi između 50 i 64 nešto manji – 43 posto, a u dobi između 30 i 49 još manji - 41 posto. U vjerske institucije najmanje idu najmlađi u dobi od 18 do 29 godina - tek 35 posto.

Na temelju svojih rezultata Papyrakis je zaključio da bi crkve lakše privukle mlade kada bi, umjesto da ističu zagrobne nagrade, naglašavale društvene i ekonomske dobrobiti duhovnosti kao što su širenje kruga prijatelja, zajedničke aktivnosti, duhovno ispunjenje, podrška i vodstvo.