Istraživači CGC-a anketirali su 8000 građana iz 20 zemalja G20 o njihovim glavnim nadama i brigama u ključnim područjima, uključujući tehnologiju, ekonomske trendove, znanstvene izazove, okoliš i obrazovanje u budućnosti. Rezultati su objavljeni uoči COP-a 28, 28. godišnjeg klimatskog sastanka Ujedinjenih naroda koji obuhvaća platformu za rješavanje ovih globalnih problema.

Što se tiče budućnosti gospodarstva, 39 posto građana vjeruje u bolju ekonomsku perspektivu za sebe i buduće generacije, nadmašujući broj građana (25 posto) koji predviđaju pad svoje financijske dobrobiti.

• Kako bi se pripremili za potencijalne ekonomske izazove, većina ispitanika odlučuje se za štednju i ulaganje novca (27 posto), zatim za usavršavanje vještina i učenje korištenja novih tehnologija (24 posto).
• Zemlje u Europi, uključujući Španjolsku (73 posto), Njemačku (68 posto) i Francusku (63 posto), smatraju da će im gospodarstvo biti više nejednako do 2073. Većina (55 posto) Britanaca također vjeruje da će bogatstvo biti nejednako raspoređeno.
• Indonezija (55 posto), Kina (47 posto) i Indija (45 posto) i dalje se najviše nadaju da će gospodarstvo biti ravnomjernije raspoređeno u sljedećih 50 godina.

Izvješće se bavi stavovima o tehnologiji i kako bi ona mogla izgledati u budućnosti, uključujući AI i ulogu biotehnologije u našim životima. Općenito, smatra se da će tehnološki razvoj imati veliku ulogu u budućnosti.

Ispitanici smatraju borbu za prirodne resurse i zabrinutost za okoliš najrelevantnijim etičkim izazovom koji će tehnologija predstavljati u sljedećih 50 godina. Opskrba vodom zbog suše klimatski je rizik za koji ljudi smatraju da će se najvjerojatnije dogoditi.

• Velika većina sudionika (80 posto) misli da će umjetna inteligencija igrati ključnu ulogu u našim društvima do 2073. godine.
• Od njih, gotovo polovica vjeruje da će umjetna inteligencija postati neprimjetno integrirana u svakodnevni život, a jedan od tri (33 posto) misli da će ona dominirati svim aspektima ljudskog postojanja.
• Gotovo polovica ispitanika (48 posto) vjeruje da će do 2073. zdravstvena skrb imati personalizirane genetske tretmane.

Kako će obrazovanje izgledati za 50 godina?

Izvješće također otkriva kako građani zamišljaju da će obrazovanje izgledati za 50 godina, od budućnosti učionice do načina na koji poučavamo.

• Najpopularniji scenarij koji predviđaju ispitanici je porast upotrebe umjetne inteligencije u učionici (47 posto), što ukazuje na značajan pomak prema učenju vođenom tehnologijom, posebno u azijskim zemljama: Kina (65 posto), Indonezija (63 posto), Japan (58 posto) i Južna Koreja (58 posto).
• S druge strane, sve više europskih i latinoameričkih zemalja predviđa prelazak na učenje temeljeno na iskustvu izvan učionica.
• Većina građana (62 posto) očekuje individualizaciju obrazovanja te da će svaki učenik imati obrazovanje po mjeri. Azijske zemlje više naginju individualiziranom obrazovanju (73 posto) od europskih zemalja (53 posto).
• Nasuprot tome, 38 posto ispitanika vjeruje da će učenje na nastavi i dalje biti norma.

Studija također otkriva zabrinutost građana za svoju i budućnost generacija koje dolaze.

• Od popisa različitih scenarija koji bi se mogli dogoditi u sljedećih 50 godina, prva tri koja su odabrali sudionici su pandemija, klimatska kataklizma i kolaps globalnog sustava (društveni kaos, ekonomski kolaps).
• U slučaju da se dogodi bilo koji od predstavljenih scenarija, većina ispitanika (48 posto) izjavila je da bi se pokušala suprotstaviti prijetnji mobilizacijom i suradnjom s drugima, 40 posto bi se odlučilo na bijeg i pokušalo bi se preseliti u sigurniju regiju ili potražiti utočište, a 11 posto je reklo da bi se osjećali preopterećeno da bi odlučno djelovali.
• Postoji generacijski raskol na mlade i starije. Postotak ispitanika koji misle da je vjerojatnije da će se 'boriti' nego 'bježati' veći je među starijim nego među mlađim ispitanicima.

Irene Blázquez-Navarro, direktorica Centra za upravljanje promjenama na Sveučilištu IE, komentirala je:

'Rezultati nedavnih istraživanja naglašavaju sve veću zabrinutost društva za budućnost, s ekološkom održivošću i ekonomskom stabilnošću na čelu tih briga. Istodobno, postoji široko rasprostranjen optimizam u pogledu uloge umjetne inteligencije i drugih tehnoloških dostignuća u oblikovanju naše budućnosti. Prepoznajući potrebu za proaktivnim angažmanom, imperativ je za društvo da zamisli budućnost u kojoj pojedinci aktivno oblikuju tehnološki napredak.

Ovaj proaktivni pristup zahtijeva etičku regulativu i upravljanje uz integraciju tehnologije i obrazovanja usmjerenog na humanističke znanosti kako bi se inovirala rješenja za ekonomske, društvene i ekološke izazove cjelokupnog društva. Predstojeći COP28 nudi obećavajuću platformu za rješavanje ovih problema.'