'Mene osobno zanima kakav je to bio genetski ustroj Winstona Churchilla da je u dubokoj starosti pisao toliko dobro da je dobio Nobelovu nagradu, iako je svaki dan pušio mnoštvo cigara', sažeo je cilj svojeg projekta dr. Radman.

Radmanovu odličnu prezentaciju, na kakve je već navikao svoju publiku, s velikim je zanimanjem pratila prepuna dvorana III. krila Instituta Ruđer Bošković. Tema je, naravno, i ovaj puta bio eliksir mladosti – koktel molekula koji bi jednoga dana trebao štititi ljudski organizam od oksidativnih procesa koji skraćuju životni vijek stanica. Naime, Radmanov tim u Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS) u Splitu već duže vrijeme istražuje mogućnost da se zaštitne tvari, kakvima se koriste neki od najizdržljvijih organizama svijeta poput bakterije Deinococcus radiodurans, upotrijebe za stvaranje koktela koji bi štitio proteine i DNA ljudi.

U svojem intervjuu za tportal dr. Radman je otkrio kako napreduje njegov rad, koji su mu ciljevi, ali i odgovorio na određene kritike.

U svojem ste predavanju rekli kako će ljudi biti prisiljeni produžiti život ako žele funkcionirati u svijetu u kojem znanje eksponencijalno raste. Možete li to pojasniti?

Činjenica je da se, barem u znanosti, svjedodžba za samostalan rad danas dobiva nakon doktorata, dakle s trideset i kojom godinom. To je dob u kojoj se prije svega nekoliko stoljeća umiralo, a sad se tek počinje raditi. Količina znanja, prema Kurzweilu, udvostručuje se svake godine. Za deset godina bi, po tom trendu, trebalo biti oko 1.000 puta više znanja nego danas. Možda ćemo tada trebati studirati do 40-ih godina, što znači da nećemo imati vremena raditi. Pitanje je hoćemo li znanje prepustiti strojevima i biti tek njihovi serviseri ili ćemo htjeti i dalje sudjelovati u napretku. Ukoliko želimo ovo drugo, trebat ćemo biološki mlade stogodišnjake.

Volim o tome već sada razmišljati jer će svaki napredak koji želimo ostvariti nailaziti i na nekakve zabrane. Mi još uvijek u Europi imamo zabranu GM biljaka, a znamo da će jednoga dana morati proći. Europa time gubi vrijeme.

Smatrate, dakle, da bi Europa trebala prigrliti GM tehnologije?

Meni je, kao biologu, jako teško zamisliti zašto bi se genetsko modificiranje zvalo 'neprirodnim' kada je otrov botulinus prirodan i kada nam je iz 'prirodnih' razloga pred 150 godina 50 posto djece umiralo prije 10. godine života. Ja nalazim da u ime demokracije dozvoljavamo da svakakva nekompetentna mišljenja idu u javnost i plaše ljude. To je jednako neoprezno kao da se meni dozvoli voziti jumbo jet.

Neki stručnjaci ističu da je proces starenja složen te da na njega utječu i brojni drugi procesi osim oksidacije poput skraćivanja telomera. Što kažete na to?

Kad ljudi kažu da je nešto komplicirano, oni zapravo priznaju da ne znaju. Mi znamo da su posljedice starenja komplicirane, kao što su komplicirane posljedice starenja automobila. Svim svojim kolegama upućujem izazov tvrdnjom da postoji zajednički temelj svih procesa starenja i da je to oksidacija. Smatram da su i problemi s funkcioniranjem telomeraze posljedica procesa oksidacije.

Kakav je to bio koktel mladosti koji ste, prema vlastitim riječima, htjeli popiti, ali vam nisu dali?

Htio sam popiti cijeli sadržaj zaštitnih molekula ekstrahiran iz bakterija. Bio sam siguran da tu nema ništa otrovno. No rekli su mi da ga prvo moramo isprobati na miševima.

Hoćete li vi biti jedan od prvih degustatora koktela?

Ja već sada uzimam najefikasnije poznate antioksidanse - likopen iz rajčice i resveratrol iz crnog vina. Nisu samo bakterije izvor jakih antioksidansa, no do sada nijedan nije pokrio sav spektar slobodnih radikala kao što to čini koktel u organizmu bakterije Deinococcus.

Vjerujete li da će eliksir biti dostupan kroz neko dogledno vrijeme?

S dobrom opremom, definicija koktela mogla bi se složiti za godinu dana. Mogli bismo uzeti ljudske stanice i u ekstraktu njihovih proteina vidjeti što će štititi. S nekoliko stotina tisuća eura, to bi se moglo napraviti već kroz šest mjeseci. Za testiranje na miševima koji žive nekoliko godina, a imaju oko 95 posto istih gena kao i mi, trebale bi nam oko tri godine. No da bi se vidjelo radi li kod ljudi, trebalo bi nekih 20 godina. Ja bih osobno, nakon eksperimenta s miševima, ukrao malo koktela. Zasad smo miševe hranili ekstraktima Deinococcusa i vidjeli da nisu toksični.

Što kažete na kritike da si nekim pretjeranim najavama radite samoreklamu?

Da, naravno, radim si reklamu jer ne vidim kako bih u samozatajnosti došao do novca budući da mi otac nije bio Rockefeller, već ribar. Ja to ne volim raditi, ali se divim Craigu Venteru i njegovim PR stručnjacima. Oni su dobili velike novce za nešto potpuno banalno, a objavili su da su stvorili život. To nije život, već samo DNA i ne znam bi li ona, primjerice, sintetizirala membranu. Osim toga, oni su taj posao naručili od jednog laboratorija. Žao mi je što ja nisam efikasniji u PR-u.

Spomenuli ste tijekom predavanja veliku donaciju. Tko ju je dao i za što?

Radi se o donaciji od 127 milijuna eura gospođe Liliane Bettencourt, vlasnice L'Oreala, za institut, odnosno Centar Liliane Bettencourt. Vizija MedIlsa bila je baza za taj projekt. Eksperimentirali smo malo i s mojim laboratorijem u Parizu koji vodim već 12 godina, a prošle je godine završio kao broj jedan. Četiri direktora tog novog instituta članovi su mog laboratorija. Glavni direktor je Francois Taddei, Ivan Matić je znanstveni direktor, direktor za inovacije je Ariel Lindner, a ja sam za međunarodnu suradnju i odnose. Nažalost, istovremeno je original (MedILS) ostao na prosjačkom štapu. Naravno, u Hrvatskoj smo. Ja se ne žalim, no smeta mi kad se ljudi olako bune da ne znaju što se radi u MedIlsu. Siguran sam da smo po euru i broju znanstvenika najproduktivniji na svijetu. Nije fer pisati o MedILSu, a da nitko nije došao ovamo vidjeti što se radi. Tako sam stalno u situaciji da se moram braniti, a za to nemam vremena.