Tijekom uobičajenog nastavnog sata u raspravu o određenoj tematici profesorici povijesti Moniki Rankin uključivalo se do maksimalno pet studenata. Razmišljajući o načinima motivacije većeg broja studenata da se svojim idejama uključe u raspravu, profesorica se odlučila okrenuti onome što je današnjoj mladeži izuzetno blisko – tehnologiji.

Profesorica je pokrenula projekt koji je nazvala 'Twitter Experiment' i kako se ispostavilo, ideja je bila pun pogodak. Tijekom takvog nastavnog sata, umjesto tek nekoliko studenata, u raspravu se uključuje njih minimalno tridesetak od devedeset studenata koji pohađaju njezinu nastavu.

Svi studenti zajedno s profesoricom otvorili su svoje račune na Twitteru i međusobno se povezali. Tijekom nastavnog sada te rasprave o određenoj tematici koriste se tzv. hash tagovima (#) ili oznakama teme kako bi svi na jednome mjestu mogli pratiti tijek rasprave. Svaki od uključenih u raspravu svoje misli označi spomenutom oznakom i raspravu prati na jednome mjestu.

Sama profesorica 'Twitter Experiment' pojašnjava u ovome video isječku, a o njemu je pisala i na stranicama svoje škole. Sasvim očekivano, problem na koji je naišla činjenica je da je tijek rasprave moguće voditi isključivo u zapisima od samo 140 znakova.