Ovo je prvi put da Uncle Bob Martin, svjetska legenda koju mnogi IT stručnjaci žele vidjeti uživo, dolazi u Hrvatsku pa će ITkonekt biti jedinstvena prilika da i hrvatski IT stručnjaci sudjeluju na njegovom predavanju i uvjere se u tvrdnje njegovih poklonika koji tvrde kako je Uncle Bob najbolji predavač kojeg su imali prilike slušati. Prijave za konferenciju otvorena su na www.itkonekt.com.

Jednom ste rekli da umjetna inteligencija još ne postoji; da sumnjate da bi Turingovi procesori koji su orijentirani prema autobusu, međusobno povezani rijetkom mrežom za prijenos, mogli postići nešto umjereno nalik umjetnoj inteligenciji; da je UI tek nešto više od poštapalice. Što ste time mislili, što bi to UI trebala imati da bismo je mogli nazvati 'inteligencijom'?

Ljudska inteligencija je znatno više nego što bilo koji sustav računala trenutno može oponašati. Takozvani Turingov test je nešto što nijedan softverski sustav ne može proći. Štoviše, kad ne uspiju, propadaju prilično spektakularno. Nije potrebno dugo da pravi čovjek shvati: 'Oh, pa ovo je samo stroj'.

Naša industrija, baš kao i industrije koje nas okružuju, pogrešno misle da smo nadomak istinskoj umjetnoj inteligenciji. To nas navodi na uvjerenje da će uskoro na cestama biti samovozeći automobili, a posjedovanje vozila bit će stvar prošlosti jer u svakom trenutku možemo pozvati Uber bez vozača. To je besmisleno i vrlo opasno. Opasnost proizlazi iz činjenice da su ljudi pretjerano samouvjereni u to što rade. Neki su zbog toga već pogunuli upuštajući se u eksperimente s automobilima bez vozača.

Naravno, automobili bez vozača samo su vrh ledenog brijega. Prava opasnost nastaje kada pretjeranim povjerenjem u umjetnu inteligenciju počnemo prave ljudske odgovornosti predavati strojevima.

Govorite o apsurdnosti činjenice da se programere ne testira. Rekli ste da su alati u redu, ali da još više alata nije rješenje za softversku apokalipsu; da je rješenje u boljoj disciplini. Možete li biti određeniji?

Možete čovjeku dati sve najbolje alate na svijetu. No zbog toga on neće biti stolar. Ili slikar. Ili zubar. Ili liječnik. Alati su izvrsni. Trebamo više i bolje alate. Ali alati nisu odgovor na probleme kvalitete od kojih pate naši softverski sustavi. Rješenje tog problema su bolji programeri. Programeri koji svoju profesiju i disciplinu shvaćaju ozbiljno, baš kao što liječnici polažu zakletvu.

Prije osamnaest godina bili ste jedan od 17 programera koji su izradili manifest poznat kao Manifesto for Agile Software Development. Što ste pokušavali postići? Još uvijek vjerujete u taj dokument? Što se u međuvremenu promijenilo?

Pokušali smo zamijeniti procese visoke ceremonije procesima visoke discipline. Da, još uvijek vjerujem u taj dokument i u sva načelima koje on podržava. Ništa se nije doista promijenilo što bi moglo utjecati na to uvjerenje. Naša industrija svake godine prolazi kroz velike promjene. Nažalost, te su promjene kozmetičke. Nova platforma. Novi jezik. Novi okvir. I gomila vrlo starih ideja recikliranih i ponovno označenih kao da su nove.

Agile je govorio, i još uvijek govori, o stvarima koje se NE MIJENJAJU u softveru. Riječ je o disciplini i profesionalizmu. Riječ je o povratnim informacijama, hrabrosti, jednostavnosti i komunikaciji. Bez obzira na sve ostale promjene u softveru, te se stvari nikad neće promijeniti.

Koje su neke od najvažnijih vještina koje bi trebali imati programeri?

Vještina učenja. Vještina discipliniranja u primjeni naučenog. Vještina komuniciranja s klijentima i menadžerima. Vještina potvrđivanja vlastite stručnosti. I dobra radna vještina u Test Driven Developmentu.

Recite nam nešto o sebi. Kako ste započeli s programiranjem? Još uvijek pristupate svom radu s istom količinom entuzijazma?

Moja majka mi je kupila malo plastično računalo kad mi je bilo 12. Godina je bila 1964. Zaljubio sam se u taj koncept i od tada sam programer. To je moja profesija, moja strast, a oni koji kodiraju pripadnici su mog plemena.