Razorni potres magnitude 7,0 koji je pogodio Haiti početkom 2010. godine uslijedio je 18 mjeseci nakon što je tu zemlju poharalo nekoliko uragana i tropskih oluja. Drugi veliki potres magnitude 6,4 uzdrmao je Tajvan samo sedam mjeseci nakon što je tajfun Morakot u tom dijelu svijeta izlio 2,9 metara kiše u pet dana.

'To je čak pet puta više od godišnjeg prosjeka oborina u San Franciscu', rekao je prošli tjedan Wdowinski na Konferenciji Američke geofizičke unije u tom gradu.

Potrese pokreće erozija

Kako bi provjerio ovu povezanost, Wdowinski je pregledao zapise o potresima i vremenskim rekordima koji su zabilježeni u posljednjih 50 godina na Tajvanu, koji je često izložen kišama i tektonskim poremećajima.

Otkrio je da je 1999. godine zabilježen potres magnitude 7,6, tri godine nakon što je tajfun Herb poplavio otok s dva metra kiša. Njegove analize pokazale su da je vjerojatnost potresa s magnitudama većom od 6 čak pet puta veća u prve četiri godine nakon velikih oluja. Potrese ne izaziva težina vode, već erozija u klizanjima tla koje naredne oluje odnose u mora.

'Što je manji pritisak na stijene u dubinama, rasjed se lakše pomiče', rekao je Wdowinski. 'To su male promjene, međutim očito su dovoljne da pokrenu potrese.'

No američki stručnjak ističe da to ne znači da će oluje pokrenuti potrese u dijelovima svijeta u kojima se oni inače ne događaju. 'Tajfuni samo određuju trenutak u kojem će se potres dogoditi', rekao je. Glavni uzrok potresa su spori procesi tektonike ploča.

Slične posljedice zabilježili su i neki drugi znanstvenici u Himalajama.