Moram priznati da baš i nisam prevelik obožavatelj igara koje mi od samog početka govore kako sam loš, no hej – Nioh je toliko konceptualno zanimljiv da sam mu odlučio dati šansu
Na moje oduševljenje, ovaj naslov zapravo i nije toliko loš. Štoviše, išao bih toliko daleko da ću reći da me je zaintrigirao čak više od legendarnog serijala Souls. No, hej – imamo recenziju pred sobom, pa čemu srljati? Nioh je višegodišnji projekt ekipe koja nam je donijela stravično teški Ninja Gaiden. Notorni Team Ninja je tijekom posljednjih nekoliko godina u društvu Koei Tecmoa razvijao igru koja inspiracije vuče sa istoka i zapada, što je rezultiralo naslovom u kojem, ironije li, vodite zapadnjaka Williama kroz zamišljeni feudalni Japan.
Taj Japan do nosa je u mističnim silama koje utječu na svakodnevni život. Također, na sreću gejmera željnih nemilosrdnog sjeckanja negativaca, ovo je isto i Japan gdje velika čudovišta maltretiraju napaćeni narod. Iza kulise priče koja kombinira izmišljeno s povijesnim činjenicama (William je, eto ti ga, zbilja postojao – makar se nije bavio čudovištima). Sve u svemu, ono što ovu igru, barme po pitanju priče čini jako zanimljivom je kako su autori iz Team Ninje uspjeli sklepati 'ozbiljnu' tematiku s vrckastim konceptom zaštitničkih duhova.
Pored priče, naravno, tu je i sama igra koja je, jesem joj, jedna od najtežih koje sam ikad igrao. Nioh spada, naime, u notorni žanr masocore. E sad, postoje izvjesne šanse da za njega niste čuli, no ne brinite – ako vam spomenem da u njega spadaju prvi Ninja Gaiden za Xbox 360, Dark Souls, Lords of The Fallen i Bloodborne, dobit ćete okvirnu ideju o čemu ovdje pričam. Nioh je gotovo neopisivo kompleksni naslov koji osnovni koncept akcijskog RPG-a iz trećeg lica kombinira sa zapanjujuće složenim sustavom kontrola koji, sad ide najbolji dio, ima smisla. Mislite da pretjerujem, a?
Ok, dakle idemo redom – u igri vam je na raspolaganju osam različitih tipova oružja - mač, dva mača, sjekira, koplje, kusarigama, luk i strijele te puška. Sva oružja za blisku borbu mogu se koristiti u tri različita stava od kojih svaki ima zasebne setove napada i specijalne poteze. Najviši stav nanosi maksimalnu štetu ali vas ostavlja otvorenima za kontranapade, srednji omogućava blok ali nije ni približno moćan, dok najniži stav daje najjaču obranu i munjevite napade ali nanosi najmanje štete. Mislite da je to sve? Svaki potez troši vašu izdržljivost koju, ako planirate preživiti, morate puniti Ki Pulsom.
Ki Puls je Niohov odgovor na nabijanje po tipkama prisutan u masi tabačina. Ovdje, ukoliko mlatarate po tipkama u nadi da će neprijatelj pasti – izgubite dah, a protivnik vas nakon toga može udariti za dvostruko štete. Pritiskom na Ki Puls vi ubrzavate regeneraciju energije, što vam osigurava kontinuirano napadanje. Također, učite se samokontroli. Bez da vas dodatno ne zbunjujem, reći ću da ovo podsjeća na aktivno punjenje puške municijom iz serijala Gears of War. E, sad – pored tri stava, hrpe specijalnih poteza i energije na koju morate JAKO paziti, tu je i megatona opreme koja iz neprijatelja ispada kao ona u Diablu. Da, Team Ninja se uopće ne srami inspiracije za svoj magnum opus i iskreno - nimalo im ne prigovaramo. Ovaj potez je čista genijalnost zato jer igri pridodaje tu jedinstvenu notu kakvu je imao i spomenuti akcijski RPG. On vam, naime, omogućuje da razvijate stotine različitih 'buildova' te tražite jedinstvene predmete koji će vam strahovito pomoći u borbi protiv nemilih dušmana.
Ti nemili dušmani su, pogodili ste, teški k'o sam vrag. Meni je, konkretno, za završavanje prvog područja i dolaska na izbornik misija trebalo oko osam sati igranja, s time da sam na prvom bossu (ne onome iz tutoriala) proveo oko sat vremena, nakon čega sam shvatio da moram još levelati planiram li ga nabiti. Divota. Uglavnom, kako igra krene prema naprijed – tako krene i težina. Ako ste si na tren pomislili kako je prvi level neka vrsta ulaznog ispita nakon kojeg sve ide k'o podmazano, malo ste se zeznuli. Igra samo kreće punom snagom uzbrdo, postajući sve teža i teža do tog trena kad se kao i ja nađete u situaciji da umirete stotinu puta i želite igrati još.
Iskreno, dost' mi je teško zaključiti zašto me igra toliko privlači. Zar je to zbog predobrog dizajna raznovrsnih nivoa? Možda je trik u prekrasnoj grafici koju možete podesiti na dva različita moda – zavisno o tome želite li detalje ili broj sličica sekundi? Ili je riječ o apsolutno prebolesnom sustavu borbe za kojeg će vam trebati sati i sati vježbe? Ma ne...vjerojatno je samo stvar u mojem kockarskom mentalitetu koji duboko ispod svega traži ispriku da sačuva poziciju i pobije sve negativce na mapi samo da bi se domogao tog slatkog, slatkog epskog oružja.
Što god bio vaš porok pri pokretanju Nioha, toplo predlažem da budite sigurni oko jedne stvari – strpljenja. Nioh je brutalni test za vaše strpljenje koji kao i njegova inspiracija iz From Softwarea nudi nagrade za ustrajnost. Jednom kad vam zbilja pođe za rukom dovršiti negativca koji vas maltretira već par sati, bit će vam kristalno jasno zbog čega ste u ovu igru kao i autor ovih redaka nalupali preko četrdeset sati.
Drugim riječima – mazohisti gejming svijeta, mislim da sam našao vaš novi japanskom mitologijom zaslađeni fetiš.
Ime: Nioh
Proizvođač: Team Ninja, Koei Tecmo
Izdavač: SCEE
Platforme: PlayStation 4
plus:
- složenost
- dizajn i priča
- velik izbor oružja i tehnika
- izazov
minus:
- Nioh nije za svakog
- izuzetna težina
- minimalna tolerancija prema greškama