Hrvatska polarizacija oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole krenula je naizgled bezazleno sa slikama medvjedića kentaura. No u samo nekoliko tjedana ona je prerasla u pravi rat između vladajućih i Kaptola i podijelila naciju u dvije skupine - jednu koja srčano brani novi program i drugu koja ga s užasom odbacuje
Ako ćemo biti precizni, Crkvi i protivnicima Kurikuluma najsporniji je je modul 'Spolno/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje'. Kurikulum obuhvaća još tri: 'Živjeti zdravo', 'Prevencija ovisnosti' i 'Prevencija nasilničkog ponašanja', no oni se gotovo i ne spominju. Dakle, do razilaženja je došlo oko tema kao što su homoseksualnost, medicinski potpomognuta oplodnja, masturbacija, rodne razlike i sl. One su još jednom Hrvatsku podijelile na desne i lijeve, konezervativce i liberale. Situacija eskalira i čini se da rješenja nema. No ako se ta polarizacija promotri iz perspektive najnovijih spoznaja evolucijske psihologije, razlozi podjele postaju jasniji, a naziru se i neka eventualna rješenja ove 'moralne krize'.
Moralna kriza
Nema sumnje da obje strane ovaj spor doživljavaju kao moralno pitanje i smatraju da su njihovi stavovi utemeljeni. Vrijeme je stoga da se pitamo je li sukob rezultat propitivanja znanstvene utemeljenosti programa zdravstvenog odgoja ili tek posljedica sraza svjetonazora i moralnih matrica.
Kako bismo bolje shvatili srž problema prije svega trebamo razumijeti da se ovdje zapravo radi o stavovima za i protiv koji se stvaraju u trenu dok se argumenti usvajaju naknadno tek kako bi ih potvrdili. To se naziva moralnim intuicijama.
Igor Mikloušić je psiholog zaposlen na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar kao znanstveni novak na projeku 'Osobine ličnosti, prirodni jezik i kognitvni razvoj'. Bio je stipendist na Sveučilištu u Oxfordu u Centru za antropologiju i um. Asistent je na Hrvatskim studijima gdje predaje, između ostalog 'Parapsihologiju' i 'Evolucijsku pshiologiju'. Autor je bloga 'Darwinova ispovjedaonica' na portalu Jutarnjeg lista. Područje interesa su mu evolucija religioznosti, kognitivna znanost religije, te psihologija ličnosti. U zadnje vrijeme sa studentima radi i na razvoju nove istraživačke metodologije vezane uz online društvene mreže.Igor Mikloušić
Istraživači moralne psihologije donedavno su se slagali da je moral isključivo pitanje pravednosti i brige za druge. Iz te perspektive jasno je da se protivljenje zdravstvenom odgoju može interpretirati kao nemoralno. No danas, na temelju niza povijesnih i antropoloških studija, znamo da je ljudska morala domena šira. Jedan od najistaknutijih suvremenih moralnih psihologa Jonathan Haidt i njegovi kolege, istražili su moralnu domenu i došli do iznenađujućih saznanja.
Njihova je analiza iznjedrila pet glavnih psiholoških temelja na kojima ljudi grade moralne sustave i nazvali ih 'Briga za druge', 'Pravednost', 'Autoritet i Poštovanje', 'Čistoća i Svetost' te 'Odanost grupi'. 'Briga za druge' formira moralne stavove na temelju procjene je li netko povrijeđen ili oštećen nekim činom, 'Pravednost' procjenjuje pravičnost i poštenje djela, domena 'Autoriteta i poštovanja' obuhvaća pitanja poslušnosti i vjernosti, 'Odanost grupi' formulira naše nacionalističke sentimente i omogućuje podređivanje osobnih motiva grupnim, dok 'Čistoća i svetost' definira naše stavove na temelju čestitosti i urednosti.
Svaku od tih domena možemo zamisliti kao okusni pupoljak jezika koji stvara određenu emotivnu reakciju. Na temelju tog osjećaja, koji je ugodan ili uznemirujući, mi stvaramo stavove i procjenjujemo stvari iz društvenog okruženja.
Studije su pokazale da moralna uvjerenja kao prvo proizlaze iz ograničenog seta intuicija koje su produkt evolucijskog procesa. Kao drugo ona su rezultat brzih, intuitivnih, emotivno zasićenih reakcija. Moralno promišljanje, dakle, ima sekundarnu ulogu i služi tek kako bismo pronašli argumente koji potvrđuju naše intuicije ili kako bismo razriješili rijetke slučajeve kada one dolaze u konflikt.
Problem nastaje kada moralni temelji pojedinaca nisu jednako podešeni. Za to je odgovorna osobina ličnosti koja se zove Otvorenost prema iskustvu, a odražava našu sklonost istraživanju, novinama, te preferiranju promjena i osobnih sloboda iznad ustaljene okoline i socijalnih struktura. Razina naše otvorenosti prema iskustvu stoga određuje naše političke stavove, ali i moralne temelje. Liberalima će tako prva dva temelja – briga za druge i pravednost, sačinjavati cijeli moralni spektar. Ostale će odbaciti i doživjeti kao stavove, a ne kao moralna pitanja. Konzervativcima pak posljednja tri temelja podjednako ocrtavaju moralni krajolik, štoviše prva dva im često stvaraju probleme ako su u srazu s njima. Želite li dokaz, pročitajte slijedeće izjave i vidite na se koje temelje protagonisti referiraju.
Zastupnica Opačić
'Zdravstveni odgoj je nužan, jer je stanje među mladom populacijom dosta loše. Roditelji iz raznih razloga ne razgovaraju s djecom o nekim temama, primjerice, o spolno odgovornom ponašanju koje im treba objasniti'
Ministar Jovanović
'Podaci dobiveni istraživanjima pokazuju da su maloljetničke trudnoće i spolno prenosive bolesti u porastu, baš kao i nasilje među mladima, u školi, na ulici i u obitelji. Sve to dokaz je potrebe promjena i u odgoju i obrazovanju'
Kardinal Bozanić
'(Program) nije u skladu s hrvatskom tradicijom i opasan je jer u nekim dijelovima razara čovjeka'
Komentator ispod članka o zdravstvenom odgoju
'Ne želim da moje dijete uči nešto što do sada nijedna generacija nije učila, a da ne vidim o čemu se radi'
Stavimo li to u kontekst zdravstvenog odgoja, vidimo odakle potječe sav animozitet kojem svjedočimo. Briga za druge čini polovicu moralnog spektra liberalima, no tek petinu konzervativcima.
Jesu li onda Nepomireni moralniji?
Naravno, treba istaknuti da kvantiteta ovdje ne znači kvalitetu te da oslanjanje na 'veći broj temelja' nije nužno 'bolje'. 'Bolje' ovisi o moralnoj matrici u kojoj se nalazimo. Za konzervativce će briga da ljudska priroda bude utemeljena na čistoći seksualnih odnosa, poštovanju crkvenog autoriteta i strah kako će se učenje o rodnoj koncepciji odraziti na budućnost nacije ili obitelji biti znaci zdravog moralnog stajališta. Liberalima će pak ovi prioriteti biti sinonim svega što je loše u društvu. Miješanje crkvenih autoriteta i brigu za naciju na račun pojedinaca smatrat će ograničavanjem osobnih sloboda i temeljnih ljudskih prava. Njima je promjena dobrodošla, autoritet se ne temelji na društvenoj predaji, dobrobit pojedinca važna je koliko i grupe, a svetost uopće ne postoji kao kategorija.
Stoga je 'uništavanje vrednota', koje Nepomirljivima ne daje mira, liberalima dobrodošla promjena i oslobađanje od nametnutih tradicija. Gdje Nepomireni vide degradaciju društva, 'pomireni' vide spašavanje djece od raka grlića maternice i neželjene trudnoće ili gay parova od društvene osude.
Kako riješiti problem?
Ove suprotnosti nije lako izmiriti, no one se ipak mogu ublažiti. Za to je potrebo potaknuti suprotstavljene strane da barem nakratko izađu iz svojih moralnih matrica, pogledaju svijet onako kako ga vide suparnici i shvate da njihovi stavovi možda imaju nepojmljive moralne reperkusije za suprotnu stranu. S time na umu trebalo bi pokušati naći neki kompromis.